Danas ujutro, na Uskrsni ponedjeljak, umro je papa Franjo. Njegov pontifikat od samog je početka 2013. godine bio obilježen važnim događajima koje je velikim dijelom inicirao sam Sveti Otac. Od sinode o obitelji, preko reforme Kurije do sporazuma s Kinom, većina odluka, procesa i događaja izazivala je polarizirajuće reakcije javnosti koje, pritom, nisu bile razdvojene linijom pripadnosti Crkvi. U nastavku članka navodimo najvažnije događaje koji su obilježili Franjin pontifikat.
1. Izbor za papu i prve geste
Već prvog trenutka kada se u ulozi Svetog Oca pojavio na balkonu bazilike sv. Petra, dotadašnji argentinski kardinal Jorge Mario Bergoglio uspio je iznenaditi okupljene. Jednostavan i netipičan pozdrav tisućama okupljenih vjernika – “buona sera”, tj. “dobra večer” – te ime koje je uzeo po sv. Franji Asiškom, nagovijestili su da ovaj Papa neće puno mariti za formalnosti, bile one društvene, crkvene ili teološke.
Ubrzo smo saznali i za Franjine poveznice s Hrvatskom. Naime novom papi nekoliko je godina ispovjednik bio hrvatski franjevac Berislav Ostojić. Fra Berislav tada će za naš portal Bergoglia opisati ovim riječima: “Jednostavnost u ophođenju, otvorenost srca, postojani stil, entuzijazam pronošenja Evanđelja svima, ljubav i nježnost prema najslabijima, nisu bogatstva koja padaju s neba, stječu se u intimnosti s Isusom, jedinim Učiteljem.”
2. Prvo apostolsko putovanje: Lampedusa
8. srpnja 2013.
Prvo putovanje pape Franje izvan Rima bilo je na Lampedusu, otok južno od Sicilije koji je za mnoge izbjeglice u posljednja dva desetljeća predstavljao prvi dodir s europskim tlom. Od tog će trenutka izbjeglice i imigranti postati i ostati jedna od ključnih tema njegova pontifikata.
“Papa Franjo ukazuje nam da nam samo sućutnost daruje ljudsko, evanđeosko lice. Da smo bez sućutnosti bezlični – ljudi bez srca, bez Evanđelja. Ljudi bez ljudskosti“, napisao je naš povremeni suradnik Stjepan Lice u osvrtu na papin posjet Lampedusi.
3. Svjetski dan mladih u Riju
22.– 29. srpnja 2013.
Prvo veliko međunarodno putovanje za papu Franju bio je pohod Brazilu povodom Svjetskog dana mladih koji se održavao u Rio de Janeiru. Najmasovniji događaj višednevnog posjeta bilo je završno euharistijsko slavlje koje je u gradu podno kipa Krista Otkupitelja, na čuvenoj Copacabani, privuklo nevjerojatnih tri milijuna vjernika. Tom prilikom Sveti je Otac mladima poručio: “‘Donositi evanđelje’ znači donositi Božju snagu da bi istrebljivali i rušili nasilje; zatirali i ništili barijere sebičnosti, netolerancije i mržnje; da bi gradili novi svijet. Isus računa na vas! Crkva računa na vas! Papa računa na vas.”
Na povratku iz Rija uslijedio je razgovor s novinarima u avionu tijekom kojeg je izrekao poznatu rečenicu: “Tko sam ja da sudim‘”, referirajući se na osobu “koja je gay”, a “traži Gospodina” te “ima dobru volju”.
4. Evangelii Gaudium – ‘program’ pape Franje
24. studenoga 2013.
Premda je Sveti Otac Franjo ranije objavio encikliku Lumen Fidei, njen sadržaj velikim je dijelom bio plod rada Benedikta XVI. Stoga se apostolska pobudnica Evangelii Gaudium smatra njegovim prvim “pravim” dokumentom. Sam papa Franjo u tekstu pobudnice istaknuo je kako ona ima “programatsku važnost”.
“Često se ponašamo kao nadzornici milosti, a ne kao oni koji ju podupiru. Međutim, Crkva nije carina; ona je očev dom u kojemu ima mjesta za svakog čovjeka, zajedno s njegovim teškim životom“, navodi Papa u dokumentu.
5. Kanonizacija Ivana Pavla II. i Ivana XXIII.
27. travnja 2014.
Povijesna kanonizacija dvojice papa – Ivana XXIII. (pokretača Drugog vatikanskog koncila) te Ivana Pavla II. (najutjecajnijeg postkoncilskog pape) – kojom je predsjedao papa Franjo, u prisutnosti svog prethodnika, pape emeritusa Benedikta XVI., ispunila je Trg sv. Petra desecima tisuća vjernika.
O tom će događaju fra Ante Vučković za naš portal napisati: “Ivana XXIII. se naziva dobrim. S razlogom. Bio je prožet i obilježen dobrotom. Ivan Pavao II. je bio karizmatični komunikator. Znao je komunicirati s masama u globalnome svijetu. Obojica su prerasla i svoje vrijeme i izvanjske granice svoje Crkve. Svijet koji je snažno fokusiran na papu Franju u nedjelju će se naći pred zahtjevnijim zadatkom: što reći o papinstvu i Crkvi kada su odjednom u isto vrijeme četvorica papa u središtu pozornosti? Vjernicima je tu lakše. Njima u središtu nije ni sveti papa ni sveti otac, a ipak kroz svakog od njih prosijava neka dobra strana Uskrsloga.”
6. Sinoda o obitelji i Amoris Laetitia
2014. – 2016.
Sinoda o obitelji, sa svoja dva zasjedanja i popratnom pobudnicom Amoris Laetitia, ostat će vjerojatno najkontroverznija točka Franjina pontifikata. Prijedlog o “pričesti rastavljenih te ponovno vjenčanih”, kao i tumačenje pobudnice (konkretnije, kontroverznog 8. poglavlja i fusnote 351), izazvat će velike rasprave među biskupima i klerom, ali i vjernicima, uključujući dotad neviđene kritike Svetog Oca od strane laika na bujajućim društvenim mrežama. Strasti su se dodatno razbuktale kada je u javnost procurila privatna poruka Svetog Oca biskupima pastoralne regije Buenos Aires u kojoj pohvaljuje njihovu interpretaciju 8. poglavlja dokumenta, prema kojoj – u nekim slučajevima, uz proces razlučivanja sa svećenikom – Amoris Laetitia “otvara mogućnost pristupa sakramentima pomirenja i euharistije”. To će pak izazvati objavu poznatih dubija (hv. “sumnje”) koje će Svetom Ocu uputiti kardinali Burke, Caffarra, Meisner te Brandmüller.Papa Franjo odgovorit će im u intervjuu za talijanski Avvenire: “Neki misle da su stvari isključivo crno-bijele, čak i kada su dijelom vrtloga života gdje smo pozvani razlučivati.”
7. Godina milosrđa
8. prosinca 2015.
Papa Franjo je u trećoj godini pontifikata, otvaranjem svetih vrata bazilike sv. Petra, proglasio izvanredan jubilej, tj. Svetu godinu Božjega milosrđa. Dodatna specifičnost jubileja bio je zahtjev Svetog Oca da lokalne Crkve imenuju misionare milosrđa, svećenike koji su tom prilikom dobili vlast odriješiti posebno teške grijehe, inače pridržane Apostolskoj Stolici. Također, Papa je svim svećenicima omogućio odrješenje grijeha pobačaja, što su do tada mogli činiti uglavnom biskupi. Oba ustupka njegovom su odlukom nastavila vrijediti i nakon završetka Godine milosrđa, do današnjih dana.
Kako će Papa objasniti u buli proglašenja Jubileja milosrđa Misericordiae vultus: “Milosrđe će uvijek biti veće od bilo kojeg grijeha i nitko ne može postaviti granice na Božju ljubav koja je uvijek spremna oprostiti.”
8. Susret s patrijarhom Kirilom u Havani
12. veljače 2016.
Povijesni susret jednog pape i patrijarha Ruske pravoslavne Crkve u glavom gradu Kube označio je novi korak naprijed u odnosima katolika i pravoslavaca. Tom prilikom potpisana je i Zajednička deklaracija u kojoj su Franjo i Kiril pozvali na zaustavljanje progona kršćana, poštivanje vjerskih sloboda, prestanak pobačaja te zaštitu obitelji i braka kao zajednice muškarca i žene. Premda se radilo o povijesnim događajima, u idućim godinama zasjenit će ih ratni i vjerski sukobi povezani s Ukrajinom, u kojima će svoju ulogu odigrati i Ruska pravoslavna Crkva.
“Svjesni trajnosti mnogih prepreka, želimo i nadamo se da će naš susret pridonijeti ponovnoj uspostavi jedinstva koje je Bog htio, za koje je Krist molio. Neka naš susret nadahne kršćane širom svijeta da mole Gospodina s obnovljenim žarom za puno jedinstvo svih njegovih učenika“, stoji u točki 6 Zajedničke deklaracije.
9. Povratak s Lesbosa s migrantima
16. travnja 2016.
Tri godine nakon Lampeduse, papa Franjo posjetio je izbjeglički kamp na grčkom otoku Lezbosu, jednom od žarišta europske migrantske krize, kroz koji su prošle tisuće izbjeglica, osobito one iz ratom pogođene Sirije. Papa Franjo tu će krizu nazvati najvećom humanitarnom katastrofom nakon Drugog svjetskog rata. Na povratku u Rim sa sobom je u avion poveo tri obitelji iz Sirije, tj. 12 ljudi, od koji šestero djece. Brigu o njima na sebe je preuzeo sam Vatikan.
U svom govoru u izbjegličkom kampu Moria, Sveti je Otac poručio: “Danas vam želi ostaviti ovu poruku: ne gubite nadu! Ljubav je najveći dar koji jedni drugima možemo ponuditi: milosrdni pogled, nastojanje da jedni druge saslušamo i shvatimo, uputimo riječ ohrabrenja i molitvu. Želim da jedni s drugima dijelite taj dar.”
10. 500 godina Reformacije
31. listopada – 1. studenog 2016.
Komemoracija 500 godina Reformacije održana je u švedskom gradu Lundu, a Sveti je Otac, osim sudjelovanja na ekumenskoj molitvi, posjetio i Malmö, gdje se susreo s malom katoličkom zajednicom. Tijekom posjeta Švedskoj – u kojoj su zabrane vezane uz djelovanje Katoličke Crkve ostale u nekom obliku sve do 1977. – Papa je potpisao Zajedničku deklaraciju s luteranima u kojoj su pozvali na oproštenje, zajedničko svjedočenje Evanđelja i rast u jedinstvu.
U njoj se, između ostalog, ističe: “Molimo za izlječenje naših rana i sjećanja koja nam zamagljuju pogled jedno na drugo.”
11. Sporazum s Kinom
22. rujna 2018.
Komplicirana situacija katolika u Kini, utjelovaljena u postojanju dvije vjerničke zajednice (one “podzemne” vjerne Vatikanu te Katoličkog patriotskog udruženja kojim upravlja Partija) s gotovo paralelnim strukturama upravljanja, dugo je vapila za rješenjem. Pokušaj toga je privremeni sporazum o zajedničkom imenovanju biskupa koji je izazvao različite reakcije i rasprave. Donesen 2018., obnovljen je u tri navrata, posljednji puta u listopadu 2024.
Papa Franjo sporazum će popratiti pismom kineskim katolicima u kojem će ih pozvati da budu „tvorci pomirenja“: “U tom duhu može se otvoriti novi put koji će, nadamo se, pomoći zacijeliti rane iz prošlosti, te uspostaviti puno zajedništvo među svim kineskim katolicima.”
12. Vos Estis Lux Mundi
7. svibnja 2019.
Želja pape Franje da se uhvati u koštac s problemom zlostavljanja u Crkvi rezultirala je donošenjem motuproprija Vos Estis Lux Mundi, čija je konačna verzija objavljena 25. ožujka 2023. Dokument je dao jasne smjernice za prijavu i postupanje u slučajevima zlostavljanja te je doveo do osnivanja povjerenstava i ureda za zaštitu maloljetnika na razini biskupijskih konferencija te pojedinih biskupija. Njime je, također, omogućeno i lakše sankcioniranje biskupa za koje se procijeni da su postupali nemarno u slučajevima zlostavljanja.
“Naš rad nedvojbeno mora biti usmjeren na iskorjenjivanje situacija koje štite one koji se skrivaju iza svojeg položaja kako bi se nametnuli drugima na perverzan način, ali i na razumijevanje zašto nisu u stanju uspostaviti zdrav odnos s drugima” – iz poruke sudionicima III. latinskoameričkog kongresa.
13. Dokument o bratstvu
3. – 5. veljače 2019.
Sveti Otac Franjo je početkom 2019. postao prvi papa koji je slavio svetu misu na Arapskom poluotoku i to pred 180 tisuća vjernika na stadionu u Abu Dhabiju. Dan ranije je, zajedno s velikim imamom džamije Al-Azhar Ahmadom al-Tayyebom, potpisao “Deklaraciju o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot“.
“Dokumentom tražimo od sebe i svjetskih vođa, graditelja međunarodne politike i svjetske ekonomije da se ozbiljno zauzmemo za širenje kulture tolerancije, suživota i mira; da ćemo djelovati, što je prije moguće, kako bismo zaustavili prolijevanje nedužne krvi i okončali ratove, sukobe, uništavanje okoliša, te kulturno i moralno propadanje koje proživljava sadašnji svijet.”
14. Sinoda o Amazoniji
6.–27. listopada 2019.
Za razliku od ostalih sinoda u pontifikatu pape Franje, Biskupska sinoda za panamazonsko područje bila je partikularna, tj. nije se odnosila na cijelu Crkvu. Unatoč tome, izazvala je brojne kontroverze: od rasprava o đakonisama te ređenju oženjenih muškaraca do optužbi za sinkretizam i bacanja domorodačkih figura u Tiber. Događaj je rezultirao papinom pobudnicom Querida Amazonia koja nije donijela nikakve promjene po pitanju celibata, ređenju oženjenih muškaraca te žena, što je ovog puta dovelo do kritika iz “progresivnog” tabora.
“Moramo proširiti svoje horizonte kako ne bi ograničili razumijevanje Crkve na njezine položajne strukture. Takav redukcionizam doveo bi nas do vjerovanja da će se ženama omogućiti bolji status i mogućnost sudjelovanja u Crkvi samo ako im se dopusti pristup Svetom redu. No taj bi pristup zapravo suzio našu viziju: doveo bi nas do toga da klerikaliziramo žene, umanjimo značajnu vrijednost onoga što su već postigle te suptilno učinimo njihove neophodne doprinose manje učinkovitim”, stoji u točki 100 pobudnice.
15. Molitva na Trgu sv. Petra u pandemiji COVID-a
27. ožujka 2020.
Na vrhuncu pandemije koronavirusa, kada su posljedice bolesti bile još relativno nepoznate, prognoze crne, a mjere drastične, nastala je jedna od najpoznatijih scena otkako je Jorge Mario Bergoglio preuzeo upravljanje Katoličkom Crkvom – molitva na sablasno praznom Trgu sv. Petra. Samo na HTV-u taj je događaj pratilo više od pola milijuna građana (bez uzimanja u obzir različitih prijenosa putem interneta) što svjedoči o njegovoj važnosti, ali i želji za utjehom i ohrabrenjem koja je vladala u svijetu zatvorenom u izolaciju.
“U ovom našem svijetu, koji Ti ljubiš više no mi, grabili smo naprijed punom brzinom, osjećajući se snažno i sposobnima za sve. Vođeni pohlepom za profitom, pustili smo da nas stvari potpuno obuzmu i žurba omami. Nismo se zaustavili pred tvojim pozivima, nismo se probudili pred svjetskim ratovima i nepravdama, nismo slušali krik siromaha i našega teško bolesnog planeta. Nastavili smo nesmiljeno dalje misleći da ćemo uvijek ostati zdravi u jednom bolesnom svijetu” , poručio je tada Sveti Otac.
16. Izvješće o McCarricku
10. studenog 2020.
Javna objava 460 stranica dugog Izvješća o optužbama za seksualno zlostavljanje bivšeg američkog kardinala Theodorea McCarricka, u kojem se propituje i odnos Vatikana te drugih crkvenih instanci prema tim optužbama, bez presedana je u povijesti Katoličke Crkve. Ona je rezultat burne višemjesečne rasprave tijekom koje je jedan drugi bivši crkveni uglednik, nadbiskup Carlo Maria Viganò, optužio papu Franju da je štitio McCarricka (što Izvješće nije podržalo). S vremenom će Viganò postajati sve radikalniji u svojim istupima, prihvatiti sedevakantizam te, slično McCarricku kojeg je papa Franjo otpustio iz kleričkog staleža, biti ekskomuniciran.
„Moramo odati ogromnu zaslugu onim žrtvama koji su se 2018. godine u ovoj biskupiji hrabro javili i iznijeli početne optužbe. Vjerovali ste nam na riječ da vam želimo pomoći i tako ste nam pomogli da se ovo pitanje razotkrije i dokaže da će svatko tko je zlostavljao maloljetnike, pa čak i kardinal, biti kažnjen“ – poruka newyorškog kardinala Timothya Dolana nakon objave Izvješća.
17. Sinodalni put u Njemačkoj
2019. –
Premda su kritike pape Franje često dolazile iz tzv. “konzervativnog krila” Crkve, sukob koji je najduže trajao (pobuđujući čak i strah od shizme) bio je s “progresivnim” idejama kontroverznog njemačkog Sinodalnog puta na kojem se raspravljalo o svećeničkom celibatu, spolnom moralu, klerikalnoj moći i ulozi žene u crkvenim službama. Sveti Otac i Vatikan više su puta kritizirali organizaciju i ciljeve spomenutog procesa, a pokušaji “mirenja” do smrti pape Franje nisu urodili plodom.
“To je takozvani sinodalni put kojeg su stvorile elite, on ne obuhvaća ukupnost Božjeg naroda”, rekao je Sveti Otac u razgovoru za AP, dodavši kako je cilj “pomoći ovom više elitističkom (njemačkom) putu tako da na neki način ne završi loše, nego da se također integrira u Crkvu.”
18. Traditionis Custodes
16. srpnja 2021.
Neki od najžešćih kritičara papa Franje tijekom njegova pontifikata nerijetko su dolazili iz tradicionalističkih krugova. S toga nije bilo iznenađenje da su se one pojačale nakon što je izdan motuproprij Traditionis Custodes, dokument kojim je papa Franjo ograničio služenje tradicionalne latinske mise (prema starom obredniku iz 1962.), poništivši jednim dijelom provizije svog prethodnika Benedikta XVI.
Dokumentu je prethodio upitnik koji je Vatikan poslao biskupima diljem, a čiji su rezultati zabrinuli Papu. S druge strane, poštovatelje tradicionalne liturgije zabrinula je njegova odluka. Ovako je to za naš portal objasnio Igor Jurić iz društva Benedictus: “Čini mi se da će ovdje najveću štetu pretrpjeti upravo oni vjerni katolici koji su do sada već trpjeli velike pritiske i poruge zbog privrženosti Svetome Ocu. Sasvim sigurno će (nažalost) neki od njih poći nekim sasvim drugim smjerom i potražiti utočište na rubovima ili čak daleko od Crkve. Ipak, mislim da će najveće iznenađenje i razočaranje protivnicima tradicionalne rimske liturgije biti činjenica što čak ni ovakvi potezi kod većine vjernika neće narušiti ljubav prema Crkvi i nasljedniku sv. Petra.”
19. Reforma Kurije
19. ožujka 2022.
Reforma Kurije, tj. upravljačkog aparata Vatikana, bila je, uz borbu protiv zlostavljanja, najvažnija strukturalna reforma pape Franje. Ona je kulminirala objavom apostolske konstitucije Praedicate evangelium 19. ožujka 2022., koja je donijela brojne promjene. Dotadašnje kongregacije i papinska vijeća pretvorni su u dikasterije, a prvenstvo među njima dano je Dikasteriju za evangelizaciju. Također, Papa je omogućio da na njihovom čelu budu i laici što je početkom ove godine rezultiralo povijesnim događajem – prvom ženom na čelu nekog kurijalnog tijela. Radi se o sestri Simoni Brambilli, M.C., koja je postala prefektom Dikasterija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života.
“Obnova kurije nije svrha samoj sebi, već sredstvo za pružanje snažnoga kršćanskog svjedočanstva kako bi se pomoglo djelotvornoj evangelizaciji“, rekao je Sveti Otac 12. veljače 2015. pred članovima Kardinalskog zbora.
20. Posveta Rusije
25. ožujka 2022.
Ubrzo nakon ruske invazije na Ukrajinu papa Franjo posvetio je te dvije zemlje Bezgrešnom Srcu Marijinu. Osim duhovne dimenzije i skretanja pažnje na sukob u Istočnoj Europi, čin je doveo do kraja desetljetne rasprave o tome jesu li na ispravan način ispunjene Gospine želje izražene u tzv. fatimskoj tajni.
“Primi ovaj naš čin kojeg izvršavamo s povjerenjem i ljubavlju, učini da prestane rat, providi svijetu mir. Ono ‘da’ koje je niknulo iz tvoga Srca otvorilo je vrata povijesti Knezu mira; vjerujemo da će iznova, posredstvom tvojega Srca, doći mir” – iz molitve pape Franje prigodom posvete Ukrajine i Rusije.
21. Fiducia Supplicans
18. prosinca 2023.
Franjin pontifikat redovito je među kritičarima optuživan za “nejasnoće” te širenje “zbunjenosti” među vjernicima. To će se možda najviše očitovati nakon objave deklaracije Dikasterija za nauk vjere Fiducia Supplicans, koja je, tako se barem činilo na prvi pogled, otvorila mogućnost blagoslova parova u istospolnim i neregularnim vezama. Ubrzo je stigla reakcija afričkih biskupa, koji su odbacili sporne dijelove dokumenta i to, u netipičnom razvoju događaja, uz suglasnost pape Franje te njegova autora kardinala Víctora Manuela Fernándeza, prefekta Dikasterija za nauk vjere.
Na kraju će sam Papa reći da nije dopustio blagoslov istospolnih zajednica: “To se ne može jer to nije sakrament. Gospodin je učinio da bude tako. Ali blagosloviti svaku osobu, da. Blagoslov je za sve. Za svakoga. Blagosloviti homoseksualnu zajednicu, međutim, protivi se danom pravu, protivno je zakonu Crkve. Ali blagosloviti svaku osobu, zašto ne? Blagoslov je za sve.”
22. Sinoda o sinodalnosti
2021. – 2024.
Trogodošnji proces koji je započeo raspravama na razini župa, potom biskupija, kontinenata i cijele Crkve, zbog svoje je jedinstvenosti, trajanja i komplicirane procedure mnogima (osobito u Hrvatskoj) ostao nejasan i dalek, premda bi mogao imati značajne posljedice za Katoličku Crkvu. Dapače, Sinoda o sinodalnosti trenutno je u “implementacijskoj fazi” u kojoj se zaključci iz završnog dokumenta, poput jačanja važnosti pastolranih vijeća i većeg uključivanja žena u upravljačke procese, trebaju primijeniti u lokalnim crkvama.
“Crkva je ‘otajstvo misijskog zajedništva’, ali to zajedništvo (…) nužno podrazumijeva stvarno sudjelovanje: ne samo hijerarhija, nego i sav Božji narod na različite načine i na različitim razinama može učiniti da se čuje njegov vlastiti glas i osjećati se dijelom hoda Crkve. U tom smislu možemo reći da je sinodalnost, kao stil i dinamizam, suštinska dimenzija života Crkve.” – iz odgovora Svetog Oca na dubije petorice kardinala.
23. ‘Nihil obstat’ za Međugorje
19. rujna 2024.
Premda je Benedikt XVI. osnovao komisiju koja se bavila ukazanjima u Međugorju, njezin rad okončao se u ranim danima pontifikata pape Franje. On će 2017. imenovati posebnog izaslanika za hercegovačku župu, poljskog nadbiskupa Henryka Hosera, a dvije godine kasnije dopustit će službena hodočašća u Međugorje. Vrhunac takvog razvoja događaja bit će ocjena ‘nihil obstat‘ (hrv. nema zapreke ili ništa ne priječi) koju će izreći Dikasterij za nauk vjere, služeći se novim normama za razlučivanje ukazanja, a kojom je dopušteno javno štovanje Kraljice Mira.
“Brojna obraćenja, učestali povratak sakramentalnoj praksi (euharistija i sakrament pomirenja), brojna zvanja za svećenički, redovnički i bračni život, produbljivanje vjerničkog života, intenzivnija molitvena praksa, brojna pomirenja supružnika te obnova bračnog i obiteljskog života” – to su pozitivni plodovi koje je Vatikan istaknuo u noti o Međugorju.
24. Započeo Jubilej 2025.
24. prosinca 2024.
Bulom Spes Non Confundit (hrv. Nada ne razočarava) papa Franjo proglasio je redovnu Svetu godinu 2025., kao “priliku za oživljavanje nade” i pomirenje s Gospodinom. Tijekom Jubileja omogućen je i potpuni oprost vjernicima koji posjete jubilejska mjesta, uključujući i ona u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
“Sada je došlo vrijeme za nov jubilej u kojem će se Sveta vrata ponovno otvoriti kako bi se omogućilo živo iskustvo Božje ljubavi koja u srcu budi sigurnu nadu spasenja u Kristu” – iz bule Spes Non Confundit.
25. Dignitas Infinita
8. travnja 2024.
Deklaracija Dignitas Infinita dokument je Dikasterija za nauk vjere u kojem su navedene brojne opasnostima koje prijete ljudskom dostojanstvu – od siromaštva do rodne teorije. I dok su je neki nazvali “vjerojatno najpotpunijom sintezom crkvenog nauka o ljudskom dostojanstvu”, drugi su kritizirali koncept “beskrajnog dostojanstva” koji se spominje u dokumentu. Ipak, ona predstavlja zapisanu viziju nauka o dostojanstvu kojeg je papa Franjo iznosio tijekom cijelog pontifikata, od odnosa prema smrtnoj kazni i ulozi žene u Crkvi, do pobačaja i rodne ideologije.
Ovako je to objasnio u propovijedi u Campobassu 2014.: “Potrebno je dostojanstvo ljudske osobe staviti u središte svih vidika i djelovanja. Ostali interesi, pa i ako su zakoniti, od drugotne su važnosti. A zašto je dostojanstvo ljudske osobe u središtu? Zbog toga jer je ljudska osoba Božja slika. Svi smo mi slika Božja”
Izvor: Bitno.net
