U slučaju autoindustrije, ugljični otisak odnosi se na ukupnu količinu stakleničkih plinova koja se emitira tijekom cijelog životnog ciklusa automobila. Zbog toga proizvođači teže potezima kao što su elektrifikacija vozila, poboljšanje energetske učinkovitosti u proizvodnji i korištenje recikliranih materijala
Automobilska industrija stalno napreduje i to ne samo u razvoju tehnologija vožnje i performansi, već i u smanjenju ekološkog otiska vozila. Oni koji prate novosti u svijetu automobila, zasigurno znaju da većina proizvođača aktivno radi na smanjenju ugljičnog otiska, usmjeravajući se pritom na razne aspekte – od same proizvodnje pa do kraja životnog vijeka jednoga automobila.
U skladu sa spomenutom intencijom valja navesti i elektrifikaciju vozila kao važnog dionika rješenja za smanjenje ugljičnog otiska; a u čemu i dalje predvodi Tesla kao proizvođač isključivo električnih vozila, a ključan prediktor u ovome kontekstu odnosi se poboljšanje učinkovitosti proizvodnje. Za to se kao jedan konkretniji primjer može navesti Toyotin proizvodni sustav (TPS) koji minimizira otpad i povećava učinkovitost, smanjujući time ugljični otisak proizvodnje.
Naravno, neki proizvođači imaju drugačije metode smanjenja ugljičnog otiska, poput Hyundaija koji u svojim proizvodnim pogonima koristi solarnu energiju, smanjujući tako ovisnost o fosilnim gorivima. S druge strane, Renault ima program reciklaže vozila u kojem starijim automobilima produžuje životni vijek kroz renoviranje i recikliranje komponenti koje se mogu ponovno upotrijebiti.
Direktiva EU o otpadnim vozilima
O reciklaži vozila upravo govori i Direktiva EU o otpadnim vozilima (2000/53/EC) koja potiče proizvođače na to da dizajniraju automobile koji su lakši za recikliranje na kraju životnog vijeka. Ovo uključuje minimiziranje upotrebe opasnih materijala (živa, olovo, kadmij i šestovalentni krom) te olakšavanje demontaže ključnih komponenata.
U tom je kontekstu svakako potrebno napomenuti i da Direktiva zahtijeva da se 85 posto težine otpadnog vozila ponovno koristi ili reciklira, dok 95 posto težine mora biti oporabljeno. Usto, države članice EU-a moraju osigurati postojanje adekvatne mreže prihvatnih mjesta gdje vlasnici mogu bez troškova predati svoja stara vozila.
Imajući to sve na umu, očito je da globalni proizvođači automobila sve više teže povećanju cirkularnosti kako bi smanjili otpad i emisije, a sve kako bi se prilagodili niskougljičnoj budućnosti koja nam je praktički već ispred vrata. U automobilskoj industriji, cirkularnost ne znači samo recikliranje dijelova iz otpadnih vozila, već i pridržavanje principa cirkularnog dizajna koji uključuje smanjenje potrebe za novim materijalima i povećanje potencijala za ponovnu upotrebu.
Očito je, također, da europski automobilski proizvođači predvode u primjeni cirkularnosti, potaknuti strogošću regulativa EU koje se sada proširuju i na dizajn vozila te reciklabilnost cijelog vozila. Postotak reciklaže u Europi relativno je visok, ali stvarni postotak pada kada se uzmu u obzir gubici i neefikasnosti u samom procesu recikliranja. Uz to, rast proizvodnje električnih vozila dodatno povećava potrebu za poboljšanjem stopa oporavka (recovery rates) ključnih materijala poput nikla, kobalta i litija.
Što je to ‘cirkularnost’
Cirkularnost se općenito odnosi na pristup ili praksu koja promiče kontinuirano ponovno korištenje resursa, minimiziranje otpada te vraćanje materijala u proizvodni ciklus nakon njihove upotrebe. Temelji se na ideji “zatvorenog kruga” gdje se resursi koriste efikasnije, a otpad se pretvara u ulazne materijale za nove proizvode. Ovaj koncept ključan je u kružnoj ekonomiji, gdje se resursi nastoje održati unutar ekonomskog sistema što je duže moguće, reducirajući tako i potrošnju neobnovljivih resursa te na koncu negativan utjecaj na okoliš.
Iako to više danas ne predstavlja toliki problem, cijela autoindustrija je prije koju godinu bila pogođena s izazovima poput nedostatka poluvodiča koji su direktno utjecali na prodaju automobila. To je potaknulo proizvođače na razvijanje alternativnih strategija opskrbe, uključujući, među ostalom, i recikliranje, ponovnu upotrebu i remontiranje komponenata. Cirkularnost u tom smislu nije više bila samo svojevrsno mjerilo za smanjenje otpada i emisija, već i prilika za inovacije te rješavanje nenadanih izazova u poslovanju.
Izvor: Autonet.hr
