Ekstrakt slatkog pelina manipulativno predstavljen kao lijek za rak

0

Ekstrakt slatkog pelina jedan je u nizu preparata za koje se tvrdi da imaju značajnu efikasnost u liječenju raka. Iako postoje istraživanja sa obećavajućim rezultatima, ni u slučaju ove biljke, nažalost, nije riječ o naučno potvrđenom lijeku.

Navodni lijekovi za rak koji su lako dostupni i jeftini godinama su popularna tema na domaćim portalima. Jedan od takvih “lijekova” je i ekstrakt biljke Artemisia annua, u našem jeziku poznate kao slatki pelin. Najraniji članci koje smo pronašli i u kojima se ekstrakt ove biljke proglašava lijekom za rak sa efikasnošću od 98% objavljeni su 2013. godine. 

Ipak, s obzirom na to da se ovakvi članci često objavljuju na različitim anonimnim portalima i da u nekim slučajevima bivaju obrisani nakon nekog vremena, kao i da je prošlo nekoliko godina od kada su se ovakvi članci počeli pojavljivati, nije moguće sa sigurnošću tvrditi koji članak je bio izvor ovakve tvrdnje.

Šta su činjenice?

Slatki pelin, to jeste Artemisia annua, aromatična je biljka koja potiče iz Azije. Primjenjuje se u tradicionalnoj kineskoj medicini. Njena tradicionalna primjena uglavnom se odnosila na liječenje groznice. Slatki pelin sadrži jedinjenje koje se zove artemisinin, koje je osnova za često primjenjivani antimalarijski lijek artesunate. 

U člancima o efikasnosti slatkog pelina u liječenju raka, pominju se zapravo rezultati tri zasebne naučne studije. Prva studija na koju se članci referiraju objavljena je 2001. godine u magazinu Life Sciences. Originalnu studiju nismo uspjeli pronaći online, ali je na stranici Univerziteta u Washingtonu, čiji istraživači/ce su autori/ke studije, dostupan izvještaj o njoj. Kako se navodi, rezultati ove studije jesu pokazali da je kombinacija jedinjenja “holotransferina (koji se vezuje za transferinske receptore za transport gvožđa u ćelije), dihidroartemisinina (forma artemisinina koji je rastvorljiviji u vodi)” imala značajan efekat na ćelije raka dojke. “Nakon osam sati, ostalo je samo 25 odsto ćelija raka. Kada je prošlo 16 sati, skoro sve ćelije su bile mrtve”, navodi Univerzitet u Washingtonu. 

Ipak, ono što u izvještajima domaćih medija nedostaje je napomena o tome da je riječ o studiji koja je provedena u laboratorijskim uslovima, a ne o kliničkoj studiji provedenoj na ljudima. Jedna od autorki istraživanja u pomenutom izvještaju Univerziteta u Washingtonu navodi da je sljedeći korak testiranje na životinjama, budući da su u toj oblasti urađeni tek “ograničeni testovi”. 

Duga  studija na koju se članci referiraju objavljena je 2012. godine u medicinskom časopisu Anti-Cancer Drugs. Studija je dostupna online na stranici Academia.edu ovdje. Iz citata koji je naveden u člancima na našem jeziku, a koji je izvučen iz sažetka ove publikacije, jasno je da je riječ o ovoj studiji. 

Na vrhu ove publikacije može se vidjeti oznaka “Preclinical report”, što znači da je riječ o izvještaju koji se nalazi u predkliničkoj fazi. Kako se na stranici Cancer (.gov) objašnjava, ovakve studije odnose se na istraživanja provedena “koristeći životinje da bi se saznalo da li će lijek, procedura ili tretman vjerovatno biti korisni. Predkliničke studije se provode prije bilo kakvog testiranja na ljudima”.

Dakle, radi se o studiji koja nije klinički provedena na ljudima, te se njeni rezultati moraju uzeti sa rezervom, kao i u slučaju prve navedene studije. Konkretno, ova studija provedena je na miševima. Ono što je ova studija u predkliničkoj fazi zapravo pokazala jeste da je artemisinin usporio umnožavanje kancerogenih ćelija, dok istovremeno nije pokazao isti uticaj na ćelije koje nisu zahvaćene rakom. 

Treća studija koja se pominje u člancima domaćih medija objavljena je 2004. godine u medicinskom časopisu Anticancer Research. Ova studija nosi naziv “Artemisinin indukuje apoptozu u ljudskim ćelijama raka”. Apoptoza je “organiziran, visoko reguliran način umiranja stanica kojim se omogućava stroga kontrola broja stanica i veličine tkiva, kao i zaštita od stanica koje mogu poremetiti homeostazu”, navodi se na stranici Hrvatske znanstvene bibliografije. 

U zaključku ove studije zaista se navodi da njeni nalazi potvrđuju da je artemisinin “smanjio broj ćelija i povećao udio apoptoze u ćelijama raka”, te da rezultati “ukazuju da artemisinin i njegovi analozi mogu biti jeftini i efikasni agensi protiv raka”. 

Ipak, nijedna od pomenutih studija ne dokazuje sa sigurnošću da korištenje slatkog pelina “u kombinaciji sa željezom može izbrisati rak gotovo u potpunosti”. Prve dvije studije nalaze se u predkliničkoj fazi, te nisu provedene na ljudima. U trećoj se, pak, ne navodi zaključak o tome da slatki pelin navodno ubija 98% ćelija raka za 16 sati. Da bi nalazi studije u predkliničkoj fazi bili potvrđeni, potrebno je provesti još recenziranih studija, uključujući i one na ljudima. 

Kasnije je provedeno još nekoliko različitih studija u kojima je ispitivano djelovanje slatkog pelina na ćelije raka. Tako je, recimo, studija objavljena 2019. godine na stranici američke Nacionalne medicinske biblioteke (NLM), pokazala da “ekstrakt biljnog preparata Artemisia annua sa nedostatkom artemisinina pokazuje moćnu antikancerogenu aktivnost protiv trostruko negativnog karcinoma dojke kod ljudi”. 

Kako magazin koji se bavi temama vezanim za medicinu i zdravlje Healthline navodi u članku iz 2018. godine, iako zaista jeste bilo uspješnih istraživanja vezanih za ovaj tretman, “istraživanje artemisinina je i dalje eksperimentalno, sa ograničenim podacima i bez velikih kliničkih ispitivanja na ljudima”.

I dok pojedine obećavajuće studije zaista postoje, to nije dovoljno da se slatki pelin proglasi lijekom za rak, dok su tvrdnje o tome da za manje od 16 sati “može ubiti 98 posto ćelija raka grudi” manipulativno predstavljene. 

Tvrdnju da slatki pelin “može ubiti 98 posto ćelija raka grudi za manje od 16 sati” ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama, budući da se tvrdnja zasniva na rezultatima studije provedene u laboratoriji, a ne na ljudima, te se učinak na stvarne pacijente/kinje tek treba dodatno istražiti.