Franjo odlučio: Papa više nije pravno, nego samo povijesno “namjesnik Isusa Krista”

0

Papa Frane je niz vjekovnih tradicionalnih naslova rimskih papa u najnovijemu statističkome Papinskom godišnjaku za 2020 derubricirao iz pravnih u “povijesne naslove”. Evo ih redom: namjesnik Isusa Krista, nasljednik prvoga među apostolima, vrhovni svećenik univerzalne Crkve, primas Italije, nadbiskup i metropolit Rimske pokrajine, suveren Države Vatikanskoga Grada, sluga slugu Božjih.

Do Godišnjaka trenutno ne možemo doći zbog karantene, pa se oslanjamo na snimak jedne od njegovih uvodnih stranica koji donose rimske dnevne novine Il Messaggero (one iste koje dnevno čita papa Frane).

Ured za novinstvo Svete Stolice nije objasnio razloge te promjene.

Može se pretpostaviti da je poglavar Katoličke crkve, tradicionalno alergičan na pompu, dokinuo pravne aspekte tih naslova, ali ih nije izbrisao, jer neki od njih imaju i teološki značaj.

Uostalom, nije sporno da je rimski biskup i papa, po samoj toj dužnosti, nasljednik Šimuna Petra (Shimona zvanog Kefa, tj. Stijena), apostola koga je Isus, prema evanđeljima, postavio za prvoga među njima. Iz toga je izvučen zaključak da je rimski papa Kristov namjesnik na Zemlji, što prihvaćaju katolici, ali ne i ostali kršćani.

Faktičku funkciju nadbiskupa i metropolita crkvene Rimske pokrajine obavlja Papin kardinal vikar, dok drugi kardinal vikar to obavlja za teritorij Vatikanskoga Grada i njegovih eksklava. Čini se neprijepornim da je papa apsolutni suveren (vladar, zakonodavac i vrhovni sudac) Države Vatikanskoga Grada koja je ionako teritorijalni servis Svete Stolice.

Promjena je, prema tome, samo formalna, možda simbolična.

Prije Frane je Benedikt XVI sebi ukinuo povijesni naziv „patrijarh Zapada“. Bilo je rečeno da je to učinio kako bi olakšao ekumenski dijalog. Mogao se steći i drukčiji dojam: da je to učinio kako ne bi sebe izjednačio s ostalim prvotnim patrijarsima (Jeruzalema, Antiohije, Carigrada, odnosno Aleksandrije), zadržavši samo naziv pape kao gotovo jedinstven (nosi ga još aleksandrijski patrijarh). Istodobno je Benedikt XVI dotadašnje vjekovne patrijarhalne bazilike u Rimu (koje su prije raskola bile namijenjene svaka drugom patrijarhu) preimenovao u papinske, tako i nominalno „deložiravši“ one koji odavna na to nisu pretendirali.

Netom pošto je izabran, Frane je insistirao na ne baš monarhijskom nazivu rimskog biskupa, ali se ubrzo i on priviknuo na naslov pape.