Zemljina orbita pretrpana je svemirskim otpadom, nefunkcionalnim objektima koje je napravio čovjek, poput starih satelita i istrošenih raketnih stupnjeva. Ovi fragmenti različitih veličina predstavljaju veliki rizik za operativne svemirske letjelice i Međunarodnu svemirsku postaju.  Japanski startup Astroscale Holdings zbog toga planira lansirati namjenski satelit za uklanjanje relativno velikog svemirskog otpada.

Istovremeno također japanski Sky Perfect JSAT radi na satelitskom laseru koji bi svemirski otpad preusmjeravao u Zemljinu atmosferu gdje bi i izgorio. Treći japanski startup EX-Fusion odlučio se pa za drugačiji pristup i razvija laserski sustav koji bi trebao pomoći u uklanjanju svemirskog smeća sa Zemlje. Startup pritom koristi svoj arsenal laserske tehnologije, prvobitno razvijene u potrazi za snagom fuzije.

Japanci u dogovoru s australskom tvrtkom EOS Space Systems namjeravaju postaviti snažan laserski sustav u svemirskom opservatoriju EOS u blizini Canberre. Početna faza projekta uključuje postavljanje laserske tehnologije za praćenje svemirskog otpada manjeg od 10 cm. U drugoj fazi EX-Fusion i EOS Space koristit će laserske zrake ispaljene s površine za uklanjanje svemirskog otpada. Metoda uključuje povremeno paljenje lasera u suprotnom smjeru od kretanja krhotina kako bi ih usporio. Ovo smanjenje brzine trebalo bi, u teoriji, uzrokovati ulazak krhotina u Zemljinu atmosferu gdje će sagorjeti.

Idejni dizajn komercijalnog laserskog fuzijskog reaktora japanskog startupa 📷 Ex-Fusion
Idejni dizajn komercijalnog laserskog fuzijskog reaktora japanskog startupa  Ex-Fusion

EOS Space trenutno isporučuje laserske sustave oružja za uništavanje dronova, ali laseri velike snage imaju i druge primjene. No, laseri dizajnirani za uklanjanje svemirskog otpada nisu isti kao laseri za oružja. Trenutna laserska oružja često koriste vlaknaste lasere za rezanje, zavarivanje metala i uništavanje bespilotnih letjelica kontinuiranim ispaljivanjem topline. EX-Fusionova metoda koristit će, međutim, solid-state lasere s diodnom pumpom (DPSS). Ti laseri pulsiraju na krhotine koje se brzo kreću, zaustavljajući ih poput kočnice. 

Model svemirskog otpada otvorenog koda

U međuvremenu, MIT-ov Laboratorij za astrodinamiku, svemirsku robotiku i kontrolu (ARCLab) najavio je javno beta izdanje alata za procjenu orbitalnog kapaciteta (MOCAT). Ovaj model omogućuje dugoročno modeliranje budućeg svemirskog okruženja kako bi se izračunao rast svemirskog otpada i procijenila učinkovitost mehanizama za prevenciju krhotina.

Animacija prikazuje što se sve nalazi u Zemljivoj orbiti, od trenutno funkcionalnih satelita do svemirskog otpada 📷 MIT ARCLab
Animacija prikazuje što se sve nalazi u Zemljivoj orbiti, od trenutno funkcionalnih satelita do svemirskog otpada  MIT ARCLab

MOCAT se ističe među alatima za orbitalno modeliranje svojom sposobnošću modeliranja pojedinačnih objekata, različitih parametara, orbitalnih karakteristika, scenarija fragmentacije i vjerojatnosti sudara. To je, kažu, svestran i moćan alat za sveobuhvatnu analizu i upravljanje svemirskim okruženjem, sposoban razlikovati kategorije objekata, generalizirati parametara i ponuditi vjerne izračune.

DARPA-in model 📷 Andrea D’Ambrosio/MIT
DARPA-in model  Andrea D’Ambrosio/MIT

MOCAT se sastoji od dvije glavne komponente. MOCAT-MC procjenjuje evoluciju svemirskog okruženja s individualnom simulacijom putanje i Monte Carlo analizom parametara, pružajući opću sliku okoliša na visokoj razini i analizu vjernosti evoluciji pojedinačnih svemirskih objekata. MOCAT-SSEM pak koristi pristup modeliranja niže vjernosti koji se može pokrenuti na osobnim računalima u roku od nekoliko sekundi do minuta. Obje komponente dostupne su putem GitHuba.

Izvor: Bug.hr