Razvijena društva trebaju velike količine energije za napajanje naših tvornica, uzgoj i očuvanje hrane, omogućavanje kretanja ljudi i dobara te za zagrijavanje ili hlađenje naših domova.
Ako cijene postanu previsoke, troškovi života rastu. To je bilo nešto što je postalo previše očito prije dvije godine, kada su kombinirani učinci gospodarstava koja su ponovno dobila zamah nakon pandemije koronavirusa i ruske invazije na Ukrajinu doveli do skoka troškova energije.
To je pomoglo proizvesti val inflacije diljem svijeta, što je zauzvrat navelo središnje banke da podignu kamatne stope – što je dovelo do mnogo viših troškova zaduživanja za tvrtke i pojedince. Tek sada osjećamo da jenjavaju posljedice tog inflatornog šoka.
U Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje su potrošačke cijene električne energije i plina ograničene, računi za kućanstva sada su na najnižoj razini u posljednje dvije godine – ali još uvijek visoki prema povijesnim standardima.
S druge strane, ako je energija previše jeftina, to uklanja poticaj za ulaganje u učinkovitije i ekološki prihvatljivije tehnologije – i može dovesti do većih emisija.
Dakle, gdje će cijene ići u sljedećih 12 mjeseci?
Gorivo
Godine 2022. cijena sirove nafte Brent – jedne od glavnih svjetskih referentnih vrijednosti – dosegla je vrhunac od 139 dolara po barelu, au prosjeku je iznosila otprilike 100 dolara. Prošla je godina bila mnogo mirnija, s vrhuncem od 98 dolara i prosjekom od 83 dolara.
To je bilo unatoč čimbenicima kao što je odluka utjecajne OPEC+ skupine zemalja proizvođača da produži, au nekim slučajevima i proširi, smanjenje svoje proizvodnje u nastojanju da podupre cijene. Osim toga, rasle su napetosti na Bliskom istoku kao rezultat sukoba između Izraela i Hamasa.

Tijekom sljedećih 12 mjeseci očekuje se povećanje potražnje za naftom za oko 1,1 milijun barela dnevno, navodi se u izvješću analitičara informativne službe Energy Intelligence. Međutim, vjeruju da će dodatna proizvodnja izvan OPEC+ moći zadovoljiti tu potražnju.
To sugerira da bi cijene trebale ostati relativno stabilne. Međutim, Međunarodna agencija za energiju (IEA) upozorila je da “rastuće geopolitičke napetosti na Bliskom istoku, na koji otpada jedna trećina svjetske pomorske trgovine naftom, stavljaju tržišta na rub”.
“Ako ništa ne pođe po zlu, gledamo na uravnoteženo tržište, s cijenama koje se kreću oko 80 dolara po barelu. Ali to je veliko ako”, kaže Jorge Léon, viši potpredsjednik istraživačke tvrtke Rystad Energy.
“Dakle, recimo da je došlo do eskalacije na Bliskom istoku. Meni je glavno pitanje – što radi Saudijska Arabija?”
Saudijska Arabija je najveći svjetski izvoznik nafte, a ima kapacitet za proizvodnju dodatnih 3,2 milijuna barela dnevno, prema IEA.
“Ne mislimo da bi Saudijska Arabija željela ili dopustila da cijene idu do regije od 150 dolara po barelu. Mogla bi ograničiti pritisak prema gore otvaranjem slavina. Ako to učini, mogli bismo vidjeti cijenu od 90-95 dolara”, objašnjava gospodine Leone.
Cijene bi također mogle pasti, primjerice ako rast u velikim gospodarstvima bude manji od očekivanog, a potražnja za naftom slabija. Pod tim okolnostima članice OPEC+ mogle bi ponovno smanjiti proizvodnju. Međutim, gospodin Leon smatra da je malo vjerojatna odlučna akcija.
“Mislim da nema dovoljno mišića ili kohezije u OPEC+ da se suprotstavi tim pritiscima prema dolje”, kaže on.
To bi, kaže on, značilo da bi cijene mogle pasti čak do 70 dolara po barelu u tim okolnostima.
Prirodni gas
Kad je riječ o cijenama plina, analitičari kažu da će mnogo toga ovisiti o tome što će se događati u Europi. Tamošnje tržište doživjelo je duboke promjene u posljednje dvije godine.

Rusija je opskrbljivala otprilike 40% uvezenog plina u regiju, većim dijelom putem plinovoda. Ali nakon invazije na Ukrajinu, ti su tokovi bili znatno ograničeni, a cijene su skočile. To je imalo utjecaja na cijenu plina diljem svijeta, dok su vlade pokušavale pronaći nove zalihe.
Sada su stvari jako drugačije. Isporuke ukapljenog prirodnog plina (LNG), većim dijelom iz SAD-a i Katara, nadoknadile su izgubljeni ruski izvoz. Uloženi su zajednički napori da se poveća skladištenje, a potrošnja je pala.
“Stvarno smo se zaustavili, ali uspjeli smo. Tek smo se navikli živjeti bez ruskog plina iz plinovoda”, objašnjava dr. Jack Sharples, viši znanstveni suradnik na Oxfordskom institutu za energetske studije. “Europa je proširila svoje kapacitete za uvoz LNG-a i smanjila potražnju. Tržište se prilagodilo.”
Ali to ne znači da će cijene nužno ostati stabilne. “Tržište je uravnoteženo, ali fino uravnoteženo”, kaže dr. Sharples. “Nismo u kriznoj situaciji, ali nemamo ni preveliku ponudu.”
To znači da postoji rizik da bi poremećaji u opskrbi ili iznenadni porast potražnje ipak mogli uzrokovati nagli porast cijena. Na primjer, oštro zahlađenje prije kraja europske zime iscrpilo bi regionalne rezerve i značilo da se mora dovesti više plina tijekom ljeta.
Napetosti u regiji Crvenog mora već su utjecale na isporuke LNG-a ove godine.
Tereti koji bi inače putovali između Katara i Europe, te između SAD-a i Azije, koristeći Sueski kanal, preusmjereni su oko južnog vrha Afrike, umjesto da idu kroz egipatski vodeni put – povećavajući troškove i vrijeme isporuke.
Čini se da je to do sada imalo mali utjecaj na globalne cijene jer još uvijek ima dosta dostupnog LNG-a. Ali ako potražnja poraste i konkurencija za pošiljke se poveća, to bi moglo postati faktor.
Struja
Predviđanje cijena električne energije je teško i ovisi o brojnim čimbenicima, uključujući kako se proizvodi, koje se vrste goriva koriste, kolika je potražnja i kako vrijeme utječe na proizvodnju.

Getty ImagesCijene električne energije u Europi su skočile zbog poskupljenja plina
Mješavina proizvodnje, ovisno o tome gdje se nalazite, može uključivati prirodni plin, ugljen, naftu, nuklearnu energiju, hidroelektranu, kopneni i pučinski vjetar, energiju plime, solarnu i geotermalnu toplinu. Zemlje također mogu međusobno trgovati električnom energijom preko kablova velikog kapaciteta.
Cijena na veleprodajnom tržištu – gdje opskrbljivači i trgovci kupuju električnu energiju u kratkom roku – diktira se količinom potražnje i cijenom zadnje jedinice snage potrebne za zadovoljenje te potražnje.
U praksi to znači da se, kada je potražnja velika, plin često koristi za “nadopunjavanje” proizvodnje koju već osiguravaju drugi izvori energije kao što su nuklearna energija i obnovljivi izvori energije. Time se stvara poveznica između cijene struje i cijene plina – poskupi li plin, poskupit će i struja.
To je jedan od razloga zašto su se energetski intenzivna poduzeća u EU suočila s daleko višim troškovima električne energije od onih u SAD-u i Kini nakon ruske invazije na Ukrajinu. Cijene plina su skočile, a slijedile su ih i cijene električne energije.
Prema IEA-i, veleprodajne cijene električne energije prošle su godine pale u većem dijelu svijeta, nakon što su 2022. dosegnule nove rekorde. Padovi su bili najveći u Europi i Aziji – ali u obje regije cijene su ostale znatno iznad razina prije pandemije.
Za tvrtke i kućanstva, pak, računi ne ovise samo o tome što se događa na veletržnici. Troškovi distribucije, porezi, ekološke pristojbe i profitna marža dobavljača igraju važnu ulogu, kao i vrsta ugovora. Svi ovi faktori će se razlikovati od zemlje do zemlje, piše BBC.