Prema novoj studiji neovisnog energetskog think-tanka Ember, kineske tvornice sada proizvode 60 posto svjetskih vjetroturbina i 80 posto solarnih panela – što cijenu obnovljivih izvora energije čini konkurentnijom na globalnoj razini.

Kina se posljednjih godina nametnula kao ključni akter u globalnoj energetskoj tranziciji. Najnovija studija organizacije Ember, pod nazivom China Energy Transition Review 2025, pokazuje da se zemlja nalazi u prijelomnom trenutku: čista energija ne služi više samo kao dodatak postojećem sustavu zasnovanom na fosilnim gorivima, već postaje njegov nosivi stup. Dinamika rasta obnovljivih izvora, elektrifikacije krajnje potrošnje i reforme energetskog tržišta sugeriraju da bi se Kina mogla ubrzano približiti vrhuncu potrošnje fosilnih goriva, nakon čega slijedi razdoblje smanjenja.

U 2024. godini Kina je proizvela čak 25 posto više energije iz vjetra i sunca nego prethodne godine, a u prvoj polovici 2025. rast se dodatno ubrzao na 27 posto

Takvi skokovi nisu tek statistička zanimljivost; oni imaju duboke posljedice za strukturu energetskog sustava. Zahvaljujući brzom rastu čiste energije, Kina je uspjela ne samo podmiriti rastuću potražnju za električnom energijom, već i smanjiti proizvodnju iz fosilnih izvora za dva posto u odnosu na isto razdoblje 2024. godine.

Još važnije, investicije su dosegle rekordne razine: samo u 2024. godini zemlja je uložila 625 milijardi američkih dolara u čistu energiju, što čini trećinu ukupnih globalnih ulaganja u ovom sektoru. To jasno potvrđuje da Kina ne gradi tranziciju kao eksperiment, već kao strateški okvir koji će definirati njezin ekonomski i politički razvoj desetljećima unaprijed.

Osim same proizvodnje električne energije, ključno područje transformacije jest krajnja potrošnja

Studija pokazuje da je udio električne energije u ukupnoj potrošnji porastao na 32 posto, a u pojedinim sektorima čak i premašio fosilna goriva. Industrija, koja je tradicionalno bila najveći potrošač ugljena, sada se sve više oslanja na električnu energiju. U zgradama je električna energija postala dominantan izvor, dok transport, iako i dalje ovisan o nafti, bilježi ubrzan rast električnih vozila, kao i razvoj željezničke i metro infrastrukture. Ti podaci ukazuju na strukturnu promjenu: Kina više ne širi isključivo energetske kapacitete, nego transformira način na koji energija dolazi do potrošača.

Da bi se ovaj sustav održao, potrebna je moderna i fleksibilna infrastruktura

Kina je od 2021. do kraja 2024. utrostručila kapacitet baterijskog skladištenja, dosegnuvši više od 135 gigavata. To omogućuje bolju integraciju varijabilnih obnovljivih izvora, poput sunca i vjetra, u elektroenergetsku mrežu. Istodobno, investicije u prijenosne linije i mreže postale su prioritet, jer obnovljiva energija često dolazi iz udaljenih provincija na zapadu i sjeveru zemlje, gdje lokalna potražnja nije dovoljno jaka.

Ipak, problemi s tzv. curtailmentom – odbacivanjem viškova proizvedene energije zbog ograničenja mreže – pokazuju da prilagodba sustava ne ide uvijek jednako brzo kao rast kapaciteta.

Energetska politika Kine utemeljena je na strategiji „build before break“

To znači da se prvo ubrzano gradi nova infrastruktura i kapaciteti, kako bi se osigurala pouzdanost i stabilnost sustava, a tek potom postupno smanjuje uloga fosilnih goriva. Ova filozofija odražava se u petogodišnjim planovima, u okviru koncepta „ekološke civilizacije“, kao i u dugoročnim ciljevima da zemlja dostigne vrhunac emisija prije 2030. i postane klimatski neutralna do 2060. godine.

Tržišne reforme dodatno podupiru tranziciju: prelazak s fiksnih tarifa za obnovljive izvore na tržišne cijene, uspostava spot tržišta električne energije i reforme trgovine energijom između provincija povećavaju učinkovitost i konkurentnost.

Ono što studiju čini posebno relevantnom jest činjenica da Kina sada više ne dodaje čistu energiju na postojeću strukturu, već počinje zamjenjivati fosilne izvore. Nakon godina u kojima su obnovljivi kapaciteti samo pratili rast potražnje, sada se jasno vidi da čista energija potiskuje ugljen i plin iz energetskog miksa. I u krajnjoj potrošnji, nakon dugog razdoblja stagnacije, potrošnja fosilnih goriva u industriji i zgradarstvu počinje padati, dok električna energija nezaustavljivo raste. Sve to upućuje na to da bi Kina mogla postati prva velika ekonomija koja će prijeći u fazu smanjenja fosilne potrošnje u relativno kratkom vremenskom okviru.

Implikacije za globalni energetski sustav teško je procijeniti

Kina je najveći proizvođač solarnih panela, baterija i električnih vozila, a masovna proizvodnja dovela je do dramatičnog pada cijena tih tehnologija u cijelom svijetu. Zahvaljujući tome, mnoge zemlje u razvoju preskaču fazu ovisnosti o fosilnim gorivima i odmah ulažu u obnovljive izvore.

Neki od njih već imaju veći udio solarne energije u svojoj proizvodnji električne energije nego Sjedinjene Američke Države. Kineski izvoz tehnologija i ulaganja u lokalne tvornice dodatno ubrzavaju taj trend. U tom smislu, kineska tranzicija nije samo nacionalni projekt, nego globalni katalizator.

Ima i izazova

Ipak, izazovi ostaju. Integracija ogromnih količina obnovljive energije u mrežu zahtijeva daljnji razvoj skladištenja, pametnih mreža i fleksibilnih tržišnih mehanizama. Regionalne razlike stvaraju tenzije, jer zapadne provincije bogate resursima nemaju jednaku potražnju kao istočni industrijski centri. Postoji i društveni aspekt: rudarske regije, koje ovise o ugljenu, suočene su s rizikom gubitka radnih mjesta i ekonomskih teškoća.

Upravljanje tim prijelazom zahtijeva pažljivo planiranje, ulaganje u obrazovanje i razvoj novih industrija. Konačno, geopolitički faktori i međunarodni odnosi također mogu usporiti tranziciju, bilo kroz poremećaje u opskrbi sirovinama, bilo kroz trgovinske barijere.

Unatoč rizicima, smjer je jasan

Kina se kreće prema energetskoj budućnosti u kojoj obnovljivi izvori, elektrifikacija i inovativna infrastruktura postaju dominantni. To ima duboke posljedice i za Europu, uključujući Hrvatsku. Pad cijena tehnologija, koji je posljedica kineske proizvodnje, olakšava prelazak na obnovljive izvore u državama koje nemaju jednaku financijsku snagu. Istodobno, stagnacija i budući pad globalne potražnje za fosilnim gorivima traže od izvoznika da redefiniraju svoje razvojne strategije.

Europa može učiti iz kineske brzine i razmjera, ali mora pronaći vlastite modele koji će biti usklađeni s njezinim društvenim, političkim i ekonomskim kontekstom.

Studija China Energy Transition Review 2025 stoga nije samo izvještaj o jednoj zemlji. Ona je ogledalo globalnih trendova i pokazatelj budućnosti energetike. Kina, svojim razmjerima i odlučnošću, pokazuje da je moguće preoblikovati energetski sustav u relativno kratkom roku. Pitanje je samo hoće li ostatak svijeta pratiti taj tempo, ili će se zadovoljiti ulogom promatrača dok se energetska karta svijeta mijenja pred našim očima.

Izvori: Pametni gradovi