Pretilost – (moderna) bolest suvremenog društva

0

Pretilost (debljina ili gojaznost) (lat. obesitas) je kronična bolest koju karakterizira prekomjerno nakupljanje masti u organizmu i povećanje tjelesne mase. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO – WHO) definirana je kao abnormalna ili pretjerana akumulacija masti koja predstavlja rizik za zdravlje. Glavni uzrok pretilosti je nerazmjer između unesenih i potrošenih kalorija.

Pretilost kao bolest poprimila je epidemiološke razmjere te se danas ubraja u vodeće bolesti suvremene civilizacije. Ubrzani ritam modernog načina života, stres, konzumacija brze i nezdrave hrane, te manjak tjelesne aktivnosti glavni su rizici za razvoj pretilosti. Osim toga, razvoju pretilosti doprinosi i loš san, prestanak pušenja (nikotin iz cigarete smanjuje apetit), usporen metabolizam, ali i neke bolesti kao što su hipotireoidizam (smanjen rad štitnjače), Cushingov sindrom (visoka razina hormona kore nadbubrežne žlijezde) te depresija. Također, i neki lijekovi poput kortikosteroida ili antidepresiva mogu uzrokovati povećanje tjelesne težine. Kao i kod svih bolesti, genetika ima svoju ulogu. Osobe koje potječu iz pretilih obitelji imaju veću predispoziciju za razvoj debljine. No, genetska predispozicija predstavlja samo veću vjerojatnost njena nastanka, nije i primarni uzrok. Primarni uzroci pretilosti su nezdravi stil života i loše prehrambene navike.

Prekomjerna tjelesna težina i pretilost glavni su faktori rizika za razvoj mnogih kroničnih bolesti od kojih su najčešće dijabetes tipa 2, kardiovaskularne bolesti, mišićno-koštane bolesti, ali i neki oblici karcinoma. S pretilošću se povezuju i brojna nezdrava stanja poput nedostatka volje i pokretljivosti, umor, problem s koncentracijom pa sve do bolova u kralježnici. Nažalost, broj negativnih učinaka ovime nije iscrpljen pa je moguće zaključiti kako je razvoj i opstojnost pretilosti uvod u brojna i puno lošija zdravstvena stanja nego što je to sama pretilost.

Broj pretilih osoba od 1975. godine gotovo se utrostručio. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) u 2016. godini više od 1,9 milijardi ljudi (starijih od 18 godina) imalo je prekomjernu tjelesnu težinu, od čega je 650 milijuna bilo pretilo. Oko 41 milijun djece ispod 5 godina bilo je prekomjerne tjelesne težine ili pretilo, dok je ta brojka kod djece i adolescenata između 5 i 19 godina iznosila preko 340 milijuna. Nažalost, te brojke imaju tendenciju rasta te se u idućim godinama očekuje i veća pojavnost pretilosti.

Ni BiH ne zaostaje za svjetskim trendovima te se smatra da oko 2 milijuna ljudi ima prekomjernu tjelesnu težinu. Uzmemo li u obzir službene podatke o broju stanovnika, njihovoj dobi, a u zadnje vrijeme i nepovoljne demografske trendove, moguće je zaključiti da je „pola” nacije starije životne dobi te da nam „polovica” nacije ima prekomjernu tjelesnu težinu, a među njima je i značajan postotak onih koje smatramo pretilima. Tome treba dodati i prehrambene navike, ali i financijsku mogućnost stanovništva da bi slika bila cjelovitija. Drugim riječima, pretežno jedemo lošu i nezdravu hranu, nerijetko nepoznatog podrijetla i kakvoće, punu rafiniranih ugljikohidrata, soli i zasićenih masti, što gledano „lokalno” može biti jedan od faktora zaslužnih za pretilost u našoj državi.

Iako za mnoge pojmovi „pretjerana tjelesna težina” i „pretilost” imaju isto značenje, među njima postoji razlika. Najčešći parametar određivanja pretilosti u odraslih je indeks tjelesne mase (BMI = body mass index). BMI izračunava se tako da se težina podijeli s visinom u metrima na kvadrat (kg/m2). Osobe čiji je BMI u rasponu od 25 do 29,9 kg/m2 imaju prekomjernu tjelesnu težinu, dok se osobe s BMI većim od 30 kg/m2 smatraju pretilima. Za djecu i adolescente takav izračun ne vrijedi s obzirom da udio masnog tkiva u tijelu ovisi o dobi i spolu.

BMI ne predstavlja savršenu mjeru debljine jer ne govori ništa o masnom tkivu nakupljenom na trbuhu. Tako će osobe s višim udjelom mišićnog tkiva imati i veći BMI. Zato se za procjenu bolesti koristi još jedan parametar, a to je obujam struka. Različite zdravstvene organizacije u svijetu različito definiraju abdominalnu pretilost. Prema SZO-u muškarci s obujmom struka iznad 102 cm, te žene s obujmom struka iznad 88 cm smatraju se pretilima.

Pretilost je bolest na koju se uvelike može utjecati načinom života. Pravilna prehrana i tjelesna aktivnost predstavljaju zlatni standard liječenja i prevencije. Pravilna prehrana uključuje više manjih obroka u koje je ponajprije uključeno svježe voće i povrće, ali i mahunarke, cjelovite žitarice, orašasti plodovi. Potrebno je ograničiti unos procesuirane hrane bogate zasićenim mastima, šećerom i soli. Redovita tjelesna aktivnost (60 minuta dnevno djeca i 150 minuta tjedno odrasli) izravno utječe na smanjenje prekomjernih kilograma.

Učinak na smanjenje kilograma imaju i brojni pripravci koji se mogu pronaći u ljekarnama. Tu su ponajprije biljne tvari diuretskog i laksativnog učinka koje oslobađaju tijelo nakupljenih štetnih tvari (npr. krkavina, europska zlatnica, breza, poljska preslica, žečji trn) te se konzumiraju u obliku čaja, kao i one koje utječu na metabolizam ugljikohidrata i masti te smanjuju apetit (npr. garcinia cambogia, zelena kava), a dolaze u obliku kapsula. Od dodataka prehrani koji mogu potaknuti sagorijevanje masti najpoznatiji je L-karnitin koji sudjeluje u transportu masnih kiselina u mitohondrije gdje se i odvija njihova razgradnja. Dostupan je u tekućem obliku ili u obliku kapsula. Dostupna su i biljna vlakna kao što je glukomanan koji zbog svoje polimerne strukture u dodiru s vodom bubri te daje osjećaj sitosti. Uz to smanjuje apsorpciju masti i ugljikohidrata te doprinosi održavanju normalne razine kolesterola. Glukomanan se nakon konzumacije ne apsorbira u organizam te se općenito smatra sigurnim za upotrebu.
Na kraju možemo reći da pretilost nije samo estetski problem pojedinca, nego „problem za sve”. Pretilost uvelike smanjuje kvalitetu života na više razina od kojih su neke gore opisane.

Gledano sa šireg stajališta pretilost je tihi ubojica životne sreće, vitalnosti, raspoloženja, izgleda i na kraju zdravlja. Premda izvorno pretilost je i ostaje problem pojedinca, to više nije tako kada shvatimo da je otprilike svaka druga osoba pretila. U tom trenutku to je velik problem koji nadrasta pojedinca i koji traži angažman puno većih razmjera, počevši od discipline i elementarne brige o zdravlju pa sve do rada stručnjaka na raznim područjima.

Zdravstveni sustav troši velike količine sredstva za liječenje komplikacija nastalih pretilošću, dok je u isto vrijeme pretilost dobrim dijelom izlječiva te se ista može prevenirati promjenom životnih navika, stavova i razumijevanjem posljedica pretilosti. U kontekstu pretilosti, očekivanje da će zdravstveni sustav više brinuti o našem zdravlju od nas samih neozbiljno je i neutemeljeno. Dakle, prvi korak je na nama, a tek drugi na zdravstvenom sustavu. Učinimo prvi korak još danas.