Seksualna zlostavljanja na Sveučilištu, Akademija pod lupom

0

Na adresu Akademije dramskih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu do trenutka objave ovog teksta pristigle su tri neanonimne te osam anonimnih prijava za seksualno zlostavljanje. Pet se prijava odnosi na ukupno četiri profesora koji se i dalje nalaze u radnom odnosu s Akademijom, dok se ostale prijave odnose na tri umirovljena odnosno jednog bivšeg vanjskog suradnika Akademije.

Jedna od prijavljenih je žena.

– Da, dio ih je još uvijek na radnim mjestima, sve dok ne dobijemo sve temelje za pokretanje zakonskih procedura. Pretpostavljam da ćemo ih imati najkasnije za desert do četrnaest dana – kaže dekanica Franka Perković Gamulin. I to je u Hrvatskoj zasad prvi konkretni rezultat regionalnog Me Too pokreta nastalog nakon ispovijesti srbijanske glumice Milene Radulović.

image

Angažirali odvjetnicu

U kratkom je roku na Akademiji formirana Radna skupina za prikupljanje podataka o eventualnim slučajevima zlostavljanja, kršenja načela ravnopravnosti spolova i povezanih oblika diskriminacije i uznemiravanja koji se odnose na studente i studentice ove ustanove. Dekanica ADU Franka Perković Gamulin govori da su angažirali i odvjetnicu, a da će ponovno imati sastanak u ponedjeljak, kada će u suradnji s Uredom pravobraniteljice za ravnopravnost spolova donijeti odluke o modusima sankcioniranja navedenih prijava pa vidjeti koja je daljnja procedura.

– Nisam mogao zamisliti da se na Akademiji događaju ovakve stvari – kaže nam redatelj i profesor glume na ADU Krešimir Dolenčić, dodajući da je zbog posla u kontaktima sa stotinama glumica, glumaca, drugih redatelja i profesora…

– No to je kompletno izvan mojeg svemira. Ljude koji su učinili takve stvari treba prijaviti, što je žrtvama često jako teško, a onda ih i kazniti. Drago mi je da je Akademija odmah reagirala dajući žrtvama mogućnost da se anonimno jave – govori Dolenčić.

Cijelu situaciju, kaže, gleda ne samo iz profesionalne, nego i iz osobne perspektive.

– Moje su studentice u nekim slučajevima godište moje kćeri, koja je studentica Likovne akademije. Ne mogu ni zamisliti kako bi bilo da se nešto takvo dogodilo njoj – kaže, dodajući da bi volio znati imena profesora koje su studentice prijavljivale za seksualno nasilje.

Nada se da će se iz cijele situacije izroditi i nešto pozitivno.

– Mobbing ove vrste se ne događa samo na ADU. Ono što se dogodilo u Beogradu je strašno, a vidimo da sličnih situacija ima i u cijeloj regiji. Svatko će osuditi ovakvo ponašanje. No nadam se da će, ako ništa, ove sada ispričane priče potaknuti i druge žrtve da se jave i prijave nasilnike – govori Dolenčić.

image

Iako seksualnog nasilja ima posvuda, često se događa da o njemu najglasnije progovore upravo umjetnice, glumice, pjevačice…

– Možda su ljudi iz naše branše spremniji javno progovoriti – smatra Dolenčić.

Nema tabua

Po svjedočanstvima koje su brojne studentice slale na Facebook grupu “Nisam tražila” vidjeli smo da se zlostavljanje često odvija pod izlikom da se nešto radi “zbog umjetnosti”.

3 prijave su potpisane imenom i prezimenom, a 8 prijava je anonimno

– Naš je posao vezan za psihu, intimu, život. U kazalištu je, otkada postoji, nužno ponekad doći i do mračnijih područja ljudske psihe. Potrebno je s ljudima s kojima radiš biti vrlo iskren, ne postoje zabranjene teme. I pretpostavljam da neki koriste takve situacije da bi učinili nešto što nema veze s poslom – govori redatelj, dodajući da svaki pravi profesionalac dobro poznaje granice svojega posla.

image

– Takva vrsta korupcije jednostavno ne smije postojati! – kaže i ističe kako vjeruje da takvo ponašanje na ADU nikako nije pravilo, već iznimka, ali da je svakako za osudu. Shvatljivo mu je da je žrtvama teško progovoriti o onome što su proživjele.

– Takve su situacije trauma koju vjerojatno svatko želi potisnuti i za čije je procesuiranje potrebno vrijeme. No nadam se da će priče koje su isplivale potaknuti ljude koji su žrtve da reagiraju što prije – zaključuje Dolenčić, a redateljica i profesorica glume na ADU Dora Ruždjak Podolski u ovome slučaju najprije želi podržati brzu reakciju dekanice.

image

– Pokazala je iznimnu razinu građanske svijesti i odgovornosti, koja na našim prostorima nije uobičajena – kaže Dora Ruždjak Podolski, dodajući da vjeruje da se jedino pružanjem mogućnosti da se žrtve anonimno jave i izjasne može doći do rješenja problema u kojem se našla Akademija.

Redateljica nastavlja:

– No, nemojmo biti licemjeri i praviti se da nitko od nas još od školskih dana nije svjestan da ovakve situacije postoje! Da mi neka žena kaže da nikada nije imala neugodno iskustvo ove vrste, nisam sigurna da bih vjerovala – kaže.

I sama se, priča, našla u takvim situacijama.

1 žena je među prijavljenima za seksualno nasilje

– I to još u osnovnoj školi. Nije se radilo o fizičkom zlostavljanju, ali svakako jest o jednoj vrsti aludiranja na seks, koje nije bilo primjereno mojoj tadašnjoj dobi od 12 ili 13 godina – sjeća se redateljica Ruždjak Podolski, naglašavajući da se o odnosu ovoga profesora prema svojim učenicama pričalo, njegovo je nasilje “bilo opće poznata stvar”.

– Najprije treba utvrditi količinu ovakvih slučajeva i vidjeti kolika je šteta koja je nanesena. Potom pristupiti svemu s puno razuma i osviještenosti, što nije uvijek najlakši modus operandi. A onda pustiti pravnom sustavu da sve razriješi – kaže redateljica.

Uobičajena praksa

Snježana Banović jedna je od onih koji su završili Akademiju (ona ju je upisala 1985.), a potom je na njoj postala profesorica.

– Atmosfera je tamo oduvijek mješovita – kaže.

– To je institucija u kojoj je bilo svakakvih narativa i diskursa u odnosu nastavnici-studenti. Na mojem usmjerenju, režiji, nije tada bilo dramatično, no pri gostovanjima na glumačkim klasama sam znala čuti svašta. Neprimjerene su situacije tamo bile uobičajena praksa – govori ova redateljica i profesorica na Odsjeku produkcije. Ne zna zašto se u dekanatu čude prijavama studenata za seksualno nasilje.

– Na vijećima je više puta bilo govora o raznim prijavama. I sama sam nekoliko puta tužila kolege, naročito jednoga, za omalovažavanje. Komisije su većinom odbijale moje tužbe – kaže Banović, dodajući da redovito hrabri svoje studente i studentice da izađu vani sa slučajevima u kojima su se susreli s bilo kojom vrstom pritiska i nasilja.

– Događaju se različite vrste zlostavljanja i omalovažavanja u kojima egotripovi nastavnika često dolaze u središte – govori. Iz studentskih dana, kaže, ima divnih uspomena s Akademije, vezane za profesore Para, Spajića, Zuppu, Švacova, Marinkovića

– No, sjećam se i nekih eskapada koje je bilo teško slušati! S nekim sam profesorima glume ulazila redovito u sukobe, nikada nisam dopuštala tu vrstu agresivnog diskursa prema sebi. Tako da nemam traume iz studentskih dana, ali ih imam otkad sam se na Akademiji zaposlila – govori Banović.

image

Konkretnije nam objašnjava o čemu se radilo.

4 profesora je u radnom odnosu s ADU, tri su umirovljena, jedan je bivši vanjski suradnik

– Neke su kolege smatrali da o meni mogu reći što god misle. Te prijave imam i u pismenom obliku. Neke su završile opomenama, neke polovičnim opomenama, ali sam svaku od tih bitki u stvari izgubila – kaže, navodeći jedan primjer: njezino se napredovanje do redovite profesorice propitkivalo na razne načine aludirajući bez ikakvih argumenata na podatke iz njezine biografije kojima se pokušalo ukazati na to da do svoje pozicije nije došla regularno.

Banović se zato s priličnim nezadovoljstvom osvrće na činjenicu da se tek odnedavno zlostavljani studenti mogu anonimno javiti.

– Takav se sistem trebao uspostaviti odavno. Po meni, ovo je zakašnjela reakcija, bilo je već puno prilika za otvaranje kanala za prijave ovoga tipa.

“To su diletanti”

O optužbama za seksualno nasilje na Akademiji razgovaramo i s redateljem Daliborom Matanićem.

– Na Akademiji se uhljebilo puno ljudi koji nemaju veze s poslom. U mojoj je profesiji matematika vrlo jednostavna: svatko tko razmišlja o bilo čemu drugome osim o tome da napravi svoj posao je potpuni diletant! – kaže Matanić, dodajući da neki od profesora na Akademiji “tamo rješavaju svoje psihopatske seksualne probleme”.

– Po tome sam pitanju najviše stvari naučio na predavanjima svojih divnih profesora Ante Peterlića i Zorana Tadića, koji je sada nažalost pokojni. Podučavali su etici na sceni i filmu, objašnjavali da se trebamo baviti isključivo filmom. No neki su se ljudi uhljebili, to potpuno zanemarili, niti su talentirani niti etički normalni da bi shvatili postavljanje predstave kao kreativni proces, a ne kao šansu za iskaljivanje svoje frustracije – govori redatelj.

image

– Ponekad su ljudi jednostavno promiskuitetni. No, sigurno ima i ozbiljnih situacija, nekonsenzualnih, gdje se netko postavio u poziciju boga, pa uvjetovao nekome da neće dobiti ulogu, napredovati u poslu i slično, ne napravi li neku protuuslugu. To je kategorija seksualnih monstruma koji su ili silovali ili uvjetovali nekoga da da dio svojeg tijela, pa i duše, za neku ulogu – govori Matanić.

U konačnici, drago mu je da je reakcija dekanata bila brza.

– Ali šteta da se uopće morao dogoditi taj impuls i da se slučajevi nastali unazad posljednjih 20 ili 30 godina rješavaju tek sada – smatra.

Na upit o atmosferi na Akademiji Snježana Tribuson, profesorica režijekaže:

– Većinom nam je nastava ovih dana online, pa studente i kolege vidimo samo preko ekrana. Ovdje sam 20 godina, i sve ovo doživljavam kao vrlo strašnu situaciju – kaže  redateljica, scenaristica i glumica.

image

Nasilje se, smatra, može dogoditi bilo gdje.

– Gdje god ima onih koji misle da imaju bilo koju vrstu moći, ovakve su stvari moguće – govori, dodajući da je zadovoljna reakcijom dekanata.

– Mislim da to pomaže žrtvama da se jave. Iskreno se nadam da će se sve adekvatno procesuirati – kaže.