Vrijeme Došašća je vrijeme iščekivanja i pripreme za Kristov dolazak, njegov dolazak ne samo u betlehemsku štalicu, nego i dolazak na kraju vremena. Upravo je Došašće vrijeme u kojem iščekujemo dvostruki dolazak Isusa Krista: Kraljevstvo Božje je započelo već ovdje na Zemlji Kristovim rođenjem od Marije, navještajem Ivana Krstitelja i Isusovim propovijedanjem, ali Kraljevstvo Božje ima svoj konačni dovršetak u ponovnom Kristovom dolasku na kraju svijeta i vremena.
Povijest nam bilježi podatak da je adventski vijenac bio ideja njemačkog protestantskog pastora Johanna Hinricha Wicherna koji je živio u 19. stoljeću. Njegova izvorna verzija vijenca uključivala je prisutnost više svijeća: manje svijeće za svagdane, a veće za nedjelje. Sredinom 19. stoljeća upotrijebljen je tako po prvi puta adventski vijenac s 24 svijeće u oratoriju Rauhena Hausa, mjesta gdje se pastor Wichern trudio omogućiti obrazovanje za siromašne i mlade bez krova nad glavom. Priprema za blagdan Božića i iščekivanje rođenja Spasitelja svijeta pastoru su posebno bila pri srcu u odgoju i brizi za djecu. Isprva su samo zidovi bili ukrašeni granama jele, a kasnije se i sam vijenac počeo ukrašavati.
Kasnije je pastor Wichern uveo adventski vijenac i u berlinsko sirotište 1860. godine. Zanimljiv je podatak da je vijenac ovdje zamijenjen u luster u obliku drveta, vjerojatno zbog nedostatka mjesta: bilo je naime lakše smjestiti 24 svijeće na drvo, nego na vijenac. Ali ova ideja nije nikada zaživjela.
Isprva se vijenac širio u protestantskim gradovima sjeverne Njemačke. Ovaj se običaj uglavnom širio u crkvenim svratištima, sirotištima, školama. Adventski vijenac proširio se vrlo brzo i stekao mjesto u gotovo svim obiteljskim i privatnim kućama. Ipak je vijenac u obiteljima bio jednostavniji, sa samo 4 svijeće, po jednu za svaku nedjelju Došašća. Postepeno se adventski vijenac početkom 20. stoljeća počeo širiti i drugim njemačkim područjima, dolazi i do katoličke Bavarske, a izrada adventskog vijenca u Došašću proširila se i izvan Njemačke, naročito poslije Drugog svjetskog rata.
Četiri svijeće predstavljaju četiri nedjelje Došašća. Svaka od njih ima posebni tradicionalni naziv i značenje. Prva svijeća naziva se “Prorok”, čime se na tu nedjelju prisjeća starozavjetnog proročanstva o dolasku obećanog Mesije. Druga svijeća naziva se “Betlehem”, da se prisjeti grada u kojem se rodio Mesija. Treća svijeća zove se “Pastir”, na spomen prvih ljudi koji su vidjeli i poklonili se novorođenom Mesiji. Budući da se treća nedjelja Došašća naziva i Gaudete, a liturgijski propisi predviđaju mogućnost da svećenik upotrijebi misno ruho ružičaste boje umjesto one ljubičaste, ova svijeća može imati drugačiju boju od ostalih. Četvrta svijeća zove se “Anđeoska”, prisjećanjem onih koji su prvi objavili rođenje Mesije cijelom svijetu. Prema jednoj drugoj tradiciji, četiri svijeće na adventskom vijencu simboliziraju Nadu, Mir, Radost i Ljubav.
