Tek iza pedesete muškarac postaje romantičan

0

Tek iza pedeset i prvog rođendana muškarac postaje romantičan”, rekao mi je poznanik (58) i zaneseno se nasmiješio. Što bi to značilo, zapitala sam se.

Do pedeset i prve godine muškarac se po svoj prilici više puta emotivno vezao, najprije mladenački, a onda i u braku/brakovima. S obzirom na statistike, šanse su prilično velike da se do te dobi bar jednom ili više puta rastao. Iskušao je zabranjene slasti preljuba bar jednom, a možda i više puta. Izbjegao je opasnost da se oženi ljubavnicom, jednom ili više puta i nakon svih tih turbulencija, dogodilo mu se što? Romantična ljubav.

Pronašao je ženu koja ga nimalo ne podsjeća na sve njegove bivše žene (supruge, ljubavnice), u čijoj se blizini osjeća zadovoljno, opušteno, a ne kao da ga netko bez prestanka izaziva na obračun. Gotovo je s ratobornim ljubavima u kojima se nisu birala sredstva, već je pogled bio usmjeren u samo jedan cilj: pobjedu nad partnerom.

Gotovo je s dokazivanjima, ucjenama, pojavila se žena uz koju je lijepo probuditi se i zaspati, koja ne pita previše, ne gnjavi, nema razmažene prohtjeve niti je u zakašnjelom pubertetu. I ona ima neku svoju prošlost, možda burniju od njegove, ali ni o tome se previše ne govori. Zrela ljubav podrazumijeva baš takav odnos, nikada i ni pod koju cijenu ulje se na vatru ne dolijeva. Sve dok…

Naravno, znamo da i u tome ima kvaka. Moj drugi poznanik u pedesetima skrasio se baš u takvoj, smirenoj i stabilnoj vezi. Stvar je funkcionirala savršeno sve dok jedne noći nije osjetio snažan i silovit poriv za kaosom u kojem je prebivao prethodnih godina. Potražio je neku od svojih dokazano ludih i opasnih bivših ljubavnica, onu crvenokosu, i proveo s njom strasnu noć.

“Nisam si mogao pomoći. Bilo je to jače od mene”, objašnjavao je kasnije prijateljima, nesvjesno citirajući jednog od većih književnih rokoko zavodnika, naime markiza Valmonta kojeg je u filmu “Opasne veze” utjelovio John Malkovich, poznatog po izjavi “It’s beyond my control”. Jer kad se napokon smiri, čovjek se zaželi kaosa, svog starog prijatelja iz mlađih dana. A znamo što to znači: kao da vrata svoje ugodne kućice otvorite buri. Stvari počnu letjeti po sobi, knjige padaju s polica, efekt najsličniji poltergeistu. Naravno da se ta ljubavnica neće ljubazno povući u zaborav nakon one vaše noći. Naravno da će vas dobro protresti u vašem miru i stabilnosti, suočiti se s vašom mirnom ženom iz čijih će blagih očiju poteći suze.

Naravno da će se s vama i potući, ako treba, jer ste je povrijedili time što ste je uzeli samo za jednu noć, a potom se vratili u svoju harmoniju. Vi, sa svojom nenadanom čežnjom za kaosom, po svoj ste prilici sve porušili i pred očima vam lebdi glavni uzrok svih vaših briga i problema: Vi. Sve te divlje žene s kojima ste se u životu sretali obični su kućni ljubimci u odnosu na zastrašujuće stvorenje koje ste vi sami. Vi koji nemate mira, vas ništa ne može zadovoljiti, koji pri punoj svijesti bježite iz svoje mirne luke, postajete junak mediteranske kancone, prokleti vitez, ukleti Holandez. S vlastitim licem pred očima vi nemirno spavate i čak kad vam ona dobra žena oprosti, jasnije vam je nego njoj koliko je opasno vama praštati i u vas se pouzdati. Pa ipak, u toj ste se koži rodili, s njome živite i zaista, pedesete su godine najromantičnije…