Prema novom globalnom istraživanju mišljenja 2.801 vlasnika obiteljskih poduzeća, u godini u kojoj je poslovni svijet morao transformirati način na koji zadovoljava potrebe društva i okoliša, obiteljska poduzeća riskiraju zaostati.
Iako je više od polovice (55 posto) ispitanika vidjelo potencijal usmjeravanja njihovog poslovanja prema održivosti, samo 37 posto ima definiranu strategiju. Europska i američka poduzeća zaostaju za svojim azijskim kolegama u svojoj predanosti davanju prioriteta održivosti u svojoj strategiji. 79 posto ispitanika u kontinentalnoj Kini i 78 posto u Japanu izvijestilo je „stavljanje održivost u središte svega što se radi” u usporedbi s 23 posto u SAD-u i 39 posto u Velikoj Britaniji. Veća poduzeća i ona u vlasništvu kasnijih generacija također podržavaju taj trend, s većim naglaskom na održivosti.
Ova nesklonost prihvaćanju održivosti dolazi unatoč činjenici da obiteljske tvrtke vrlo vjerojatno vide odgovornost prema društvu. Preko 80 posto proaktivno se bavi društveno odgovornom aktivnošću, a 71 posto je nastojalo zadržati što više osoblja tijekom pandemije. A nije to ni funkcija ekonomskog pesimizma – manje od polovice (46 posto) očekuje pad prodaje usprkos pandemiji, a ispitanici u anketi osjećali su optimizam u pogledu sposobnosti svog poslovanja za održanje i nastavak rasta 2021. i 2022. godine.
Umjesto toga, problem je sve više zastarjela koncepcija o tome kako bi poduzeća trebala reagirati na društvo, pri čemu 76 posto u SAD-u i 60 posto u Velikoj Britaniji stavlja veći naglasak na svoj izravan doprinos, često kroz filantropske inicijative, umjesto kroz strateški pristup pitanjima ESG-a. Obiteljska poduzeća također su donekle izolirana od pritiska investitora koji trenutačno prisiljava dionička društva da ESG stave u središte svojih dugoročnih planova za komercijalni uspjeh.
„Jasno je da se obiteljske tvrtke na globalnoj razini snažno zalažu za širu društvenu svrhu. Ali sve je veći pritisak kupaca, zajmodavaca, dioničara, pa čak i zaposlenika, da pokažu značajan angažman oko održivosti i šire ESG problematike. Mnoge tvrtke s popisa počele su reagirati, ali ovo istraživanje pokazuje da obiteljska poduzeća imaju tradicionalniji pristup društvenom doprinosu, ističe Peter Englisch, PwC-ov globalni voditelj usluga u sektoru obiteljskih poduzeća.
„Obiteljska poduzeća moraju se prilagoditi očekivanjima koja se mijenjaju, a ako to ne učine stvaraju potencijalni poslovni rizik. Ovdje se ne radi samo o izjavi o opredijeljenosti za činjenje dobra, već o postavljanju značajnih ciljeva i izvještavanju koje jasno pokazuju njihove vrijednosti i svrhu kada je riječ o pomaganju gospodarstvima i društvima bolje se obnoviti“, pojašnjava Englisch.
Istraživanje sugerira da su obiteljske tvrtke relativno dobro prebrodile pandemiju. Manje od polovice (46 posto) očekuje pad prodaje usprkos pandemiji, a ispitanici u anketi osjećali su optimizam u pogledu sposobnosti svog poslovanja da se održi i nastavi rasti 2021. i 2022. godine.
Iako se 80 posto obiteljskih poduzeća prilagodilo izazovima pandemije COVID-19, omogućujući zaposlenicima rad od kuće, također postoji zabrinutost zbog njihove ukupne snage kada je riječ o digitalnoj transformaciji.
Digitalne mogućnosti nedovoljne
Nadalje, 62 posto ispitanika opisalo je svoje digitalne mogućnosti kao „nedovoljne”, dok ih je 19 posto reklo da rade na tome.
Ipak, ovdje postoje jasne generacijske razlike: 41 posto poduzeća koja sebe opisuju kao digitalno jaka pod vodstvom su 3. ili 4. generacije, a generacije nasljednika preuzele su povećanu ulogu u 46 posto digitalno jakih poduzeća.
„Zabrinjavajuće je što obiteljska poduzeća zaostaju za krivuljom. Postoje jasni dokazi da posjedovanje jakih digitalnih mogućnosti omogućuje okretnost i uspjeh te da imaju sličan entuzijazam za održivost. Poduzeća bi trebala razmotriti kako mogu iskoristiti iskustvo i novu perspektivu generacije nasljednika kada je u pitanju davanje prioriteta njihovom digitalnom putovanju“, ističe Englisch.
Iako obiteljska poduzeća izvještavaju o dobroj razini povjerenja, transparentnosti i komunikacije, istraživanje ističe prednosti profesionalne strukture upravljanja. Iako 79 posto kaže da imaju uspostavljen neki oblik upravljanja ili politike, brojke dramatično padaju kada su u pitanju važna područja: nešto više od četvrtine navodi da imaju obiteljski ustav ili protokol, dok je samo 15 posto uspostavilo mehanizme rješavanja sukoba.
„Obiteljski sklad nikada ne treba uzimati zdravo za gotovo – to je nešto na čemu se mora raditi i planirati, s istim fokusom i profesionalnošću koja se primjenjuje na poslovnu strategiju i operativne odluke.”
„Sve su veće zabrinutosti regulatornih tijela širom svijeta oko nasljeđivanja obiteljskog poslovanja, posebno s trećinom poduzeća 1., 2. ili 3. generacije koja očekuju da će sljedeća generacija postati većinski dioničari u sljedećih pet godina. Stoga je od vitalne važnosti za tvrtke preuzeti vodeću ulogu u osiguravanju postojanja uspostavljenih formalnih procesa koji mogu dugoročno osigurati stabilnost i kontinuitet“, zaključuje Englisch.
