Za skromnog čovjeka, njegov vrt je i njegova ljekarna. Sok od zove, zbog svog ljekovitog i blagotvornog dejstva, odlična je dopuna kućnoj ljekarni, a vi sami je možete gajiti u dvorištu i kao drvo i u obliku žbuna.
Sambucus nigra, odnosno zova ili bazga je samonikla biljka u obliku grma ili nižeg drveta od 3 do 10 m visine. Cvijeta sitnim žućkastobijelim cvijetovima koji su sakupljeni u krupne štitaste cvasti prijatnog mirisa. Listovi su neparno perasti s nazubljenim rubovima. Cvijeta od travnja do lipnja, a potom se na mjestima cvijetova stvaraju plodovi-bobice koje su u početku zelene, a dozrijevaju u kolovozu.
Zova raste na rubovima šuma i osunčanim djelovima šume, na zapuštenim mjestima i u blizini naselja.Porijeklom je iz Evrope, ali je danas rasprostranjena širom svijeta.
Čaj od cvijetova zove koristi se u liječenju prehlade, bronhitisa, kašlja, gripe, početne upale pluća, jake kijavice, teškog disanja, astme, kod početne tuberkuloze, šećerne bolesti i kod svih reumatskih oboljenja. Naročito je značajna upotreba zove kod snižavanje telesne teperature, jer podstiče rad znojnih žljezda, a djeluje i kao diuretik. Zova se koristi kod svih virusnih infekcija. Listovi ove biljke su otrovni i nisu jestivi, kao ni plodovi dok su zeleni zbog otrovnog glikozida. Plod se upotrebljava kao laksans i sredstvo za pojačano mokrenje i znojenje, zatim kod neuralgije i išijasa. Plodovi se za unutrašnju upotrebu mogu koristiti tek kada sazre i skuhaju se. Od ovih bobica se mogu spravljati džemovi i marmelade. U našoj tradicije od zove se spravlja i sirup, odnosno sok.
U narodu se kaže da tamo gdje raste zova ima podzemnih voda, te da je to mjesto pogodno za kopanje bunara.
Činjenica je da je zova veoma ljekovita biljka i da je puno korištena u narodnoj medicini.
