Bijeg od zime i tmurne svakodnevice hrvatska odbojkašica Vesna Jelić potražila je u latinoameričkoj zemlji gdje nije potreban test na koronu, krokodili nose imena svjetskih zvijezda, a plaže su specifične po crnom pijesku.
Uvijek govorim da se život događa kada se ništa ne planira. Tako je bilo i s ovim putovanjem u Kostariku, srednjoameričku zemlju, koje ću zasigurno pamtiti kao jedno od najljepših u životu. Odluku sam donijela prije početka nove godine, kad smo živjeli uz svakodnevne potrese, stres, nervozu i nezadovoljstvo životom. Meni je ovo bio bijeg od stvarnosti i generalno resetiranje.
Iako najčešće volim sve sama organizirati, za ovo putovanje zaslužni su moji prijatelji koji su prošle godine u isto doba, prije pandemije, posjetili Kostariku. Njihove priče nisu se mogle zanemariti: topla klima, prirodna bogatstva, avanture ili, kako bi ljudi tamo rekli, “pura vida”, što znači uživanje u životu.
Bila sam jako uzbuđena jer mi je ovo bilo prvo putovanje nakon gotovo godinu dana, pa mi ni let od Zagreba do Frankfurta i potom do San Josea, glavnog grada Kostarike, koji je trajao 12 sati, nije teško pao. Aerodromi su bili pusti, ali su avioni bili puni putnika i cijelo smo vrijeme nosili masku.
Impresivna plaža s crnim pijeskom
U San Joseu se nismo dugo zadržavali, nego smo unajmili automobil kako bismo mogli obići cijelu kostarikansku obalu. Iznenadila sam se koliko je sve čisto i puno zelenila, kao i životinja koje su zaštićene i normalno se kreću među ljudima. Vidjela sam razne vrste papiga, iguane, rakune… životinje koje sam dosad mogla vidjeti samo u zoološkom vrtu.
Naša prva destinacija u Kostariki bio je Jaco, gradić s plažom od crnog pijeska i velikim valovima idealnima za surfere. Prije pandemije bio je poznat po noćnom životu, a dodatni mu je adut i to što se u blizini nalazi nacionalni park u kojem žive krokodili.
U Jacu sam probala chifrijo, kostarikansko nacionalno jelo koje se sastoji od komada pečene svinjetine, sojinog umaka, graha, rajčice, riže, tortilja čipsa i avokada. Od grickalica su mi bili najdraži platano čips i guacamole – na tim sam jelima živjela svih četrnaest dana.
U JACU SAM UŽIVALA I U ODLIČNOM KOKO GASTRO BARU TE U LOS MAHI TACOS DE CHOLO. NISU TO LUKSUZNI RESTORANI, NEGO MALE LOKALNE ZALOGAJNICE U KOJIMA ĆE VAM PRIPREMITI I RIBU KOJU STE SAMI ULOVILI.
Više od 80 posto cijele zemlje zauzimaju prašume s brojnim vodopadima, do kojih se može doći samo quadovima. Sigurna sam da će se svidjeti avanturistima. Vozite se kroz prašumu, blato, preko potoka i potom se okupate pod vodopadom. Postoji li išta ljepše?
Susret s krokodilima
Svaki dan smo išli na izlete, a jedan od najzanimljivijih bila je vožnja po rijeci Tarcoles u kojoj žive krokodili. Čovjek koji nas je vozio već 20 godina radi s njima i po veličini i ponašanju može prepoznati svakog krokodila, kojima je dao imena po nekoj poznatoj osobi. Najveći je Osama bin Laden, zatim su tu Justin Bieber, Selena Gomez i Shakira, koja neprestance maše repom.
Ljudi su jako druželjubivi i voljni pomoći pa smo tako na njihovu preporuku otišli u gradić Tamarindo, udaljen oko tri sata vožnje od San Josea. Vozili smo se prekrasnim krajolikom s kućama tirkiznih, žutih i ružičastih fasada, a na putu smo stali i jeli u zalogajnici – chicharroneri, kako u Kostariki nazivaju mjesta gdje se nudi pečena kozletina.
Malo ispijanja koktela, malo mužnja krave
Tamarindo je bio pun pogodak. Gradić je to u provinciji Guanacaste, poznat po plažama i surfanju te rezervatu sa životinjama – majmunima, krokodilima i kornjačama. Nalazi se na pacifičkoj obali Kostarike, gdje turističkas sezona traje od kraja listopada do travnja.
Nije bilo gužve i barovi su zbog pandemije bili otvoreni samo do deset sati navečer, no nismo se bunili jer nam je dan započinjao u šest sati ujutro. Ustajali smo se rano jer smo htjeli maksimalno iskoristiti svaki dan.
U TAMARINDU SMO ODSJELI U HOTELU CAPTAIN SUIZO, POKRAJ SAME PLAŽE, TAKO DA SMO SE UJUTRO ŠETALI PO PIJESKU, A LOKALCI BI NAM NUDILI PINA COLADU, KOKOSE I JEDNODNEVNE IZLETE, TAKO DA NIŠTA NISMO MORALI UNAPRIJED ORGANIZIRATI, NEGO BISMO SVE OBAVILI U HODU.
Tako smo otišli i na izlet na farmu Finca las Garzas na kojoj smo jahali, hranili životinje i vozili se u kočiji. Ondje mi je bilo toliko lijepo da sam, umjesto tri sata, ostala cijeli dan, čak se sprijateljila s vlasnicima pa su me pozvali da ručam kod njih i dali mi priliku da muzem kravu, gonim stoku i režem trsku mačetom.
DOBRO JE ZNATI
Zaštita prirode: Nacionalni parkovi i zaštićena područja zauzimaju gotovo četvrtinu Kostarike i po tome je postotku ona na prvome mjestu na svijetu.
Valuta: Službena je valuta kostarikanski kolon, ali svuda se primaju i američki dolari. Za sto eura dobije se oko 750 kolona.
Zemlja bez vojske: Kostarika je zemlja s najduljom demokracijom u Srednjoj Americi – o vlasti se od 1949. odlučuje na slobodnim izborima. Iste godine raspuštena je i vojska, a novac koji bi se trošio na nju prenamijenjen je na obrazovanje i zdravstvo.
