Centar ženskih prava iz Zenice više od dvadeset godina bavi se pružanjem pravne pomoći ženama žrtvama nasilja, a njihovo dosadašnje profesionalno iskustvo pokazuje kako su žene u ruralnim područjima i pripadnice manjinskih naroda izložene posebnim rizicima.
Pravna analitičarka Centra ženskih prava Dženana Radončić kaže kako su to posebno ranjive kategorije, jer su često diskriminirane po više osnova.
-Diskriminirane su zato što su žene, što su određenog socijalnog porijekla, obrazovanja ili zato što pripadaju određenoj manjinskoj grupi. Sustav zakaže, osobito u odnosu na te kategorije – istaknula je.
U studiji koja središte pažnje prvenstveno stavlja na sustav reakcije na nasilje, zaštitu i pomoć preživjeloj, analiziran je pravno-institucionalni okvir u BiH i regiji s naglaskom na stupanj i odgovarajuće primjene takvog okvira u praksi u svjetlu međunarodnih standarda koje postavlja Konvencija Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, poznatija kao Istanbulska konvencija.
Između ostalog, uočeno je, kako je kazala Radončić, da relevantni zakoni u BiH ne daju definiciju nasilja nad ženama (i djevojčicama) i rodno zasnovanog nasilja. Sve postojeće definicije nasilja su rodno neutralne, bez uvažavanja činjenica da su žene i djevojice najčeše žrtve rodno zasnovanog nasilja.
Kroz reprezentativne slučajeve iz prakse ukazuju na nedosljedno provođenje obveza države prema žrtvama i nedostatak sveobuhvatne pravne i institucionalne zaštite za sve žrtve nasilja, a ne samo žrtve nasilja u obitelji.
Radončić kaže da neprihvatanje Okvirne strategije za implementaciju Istanbulske konvencije na području oba entiteta dovodi u pitanje ujednačenost sustava zaštite, kao i pravni položaj i sigurnost preživjelih.
