Priča Bend Brain Holidays-a – stigao u Jamajku.
Prizori iz raja
U Montego Bay sletjeli smo nakon otprilike dvanaest sati u avionu i šokirali se zbog temperature od oko 28 stupnjeva. Na aerodromu smo dobili vize i taksijem se uz sjevernu obalu otoka odvezli do Kingstona.
Putem nas je zadivila ljepota prirode: valovi se razbijaju na koraljnim grebenima pedesetak metara od obale, palme se ljuljuškaju na vjetru dok sunce proviruje iza oblaka. Prizor iz raja.
Opasan grad
Glavni grad Jamajke, Kingston, izgleda kao urbana džungla. Prometni kaos, šuma kabela isprepletenih iznad ulica, golemi zidovi i bodljikava žica posvuda… Jedan kvart je normalan, a dva bloka dalje je geto. Turistima se preporučuje da se ni po danu ne šeću nekim četvrtima i da imaju vodiča, pogotovo ako su tamo prvi put. Slijedili smo sve upute i nigdje nismo imali problema.
Tvornica hitova
Tuff Gong International je tvrtka u vlasništvu Marleyjeve obitelji, osnovana sedamdesetih godina. Sadrži izdavačku kuću, studio za snimanje i prostorije za probe, a uskoro će ponovno imati i tvornicu vinila. Nalazi se na mjestu gdje je nekad bio studio Federal Records.
Rita Marley kupila ga je nakon smrti svog muža Boba Marleyja jer je to bila njegova velika želja. Osim mnogih svjetskih glazbenih velikana, i on je u njemu s Wailersima snimio tri albuma.
Hrana i ljudi
Jerk chicken je jelo od piletine s rižom i crvenim grahom, manje ili više ljuto. Priprema se na sto načina i uvijek nam je bilo ukusno, kao i sve što smo probali. Piletina se u uličnim restoranima peče u prepolovljenim bačvama i nije skupa. Često se jede i pečena kozletina te riba. Najpopularnije pivo je Red Stripe, a pili smo i jelly water – sok od mladog kokosa.
Gordon Town
Iznad Kingstona nalazi se mjesto Gordon Town iz kojeg potječe Louise Bennett, pjesnikinja koja je pisala na jamajčanskom kreolskom engleskom i zaslužna je što je taj jezik, ranije zabranjivan, postao općeprihvaćen na otoku. Ondje smo nastupili na festivalu Italee and The Circle of Brethrens uz još sedam izvođača iz pet država. Pitali smo se kako će ljudi prihvatiti bijeli bend s drugog kraja svijeta. No, poslije koncerta prilazili su nam s pohvalama kakve smo rijetko dobivali i doma.
Tipičan lokalni dućan u mjestu Gordon Town.
To je definitivno bilo nešto najljepše što smo ondje doživjeli. Sljedeći dan posjetili smo slapove rječice koja vrluda usred džungle i nakon kupanja pozdravili se s Italee te krenuli preko brda uskom cestom prema Ocho Riosu.
Luda vožnja do Ocho Riosa
Naš hostel u Ocho Riosu nalazi se u središtu i ima veliku terasu na krovu. Nije bilo tople vode, nekad ni hladne, ali baš nas briga, na Jamajci smo. Gradić ima plažu s bijelim pijeskom i mnogo restorana i barova. Sljedeći dan dio nas otišao je u Nine Mile, rodno mjesto i posljednje počivalište Boba Marleyja.
Krenuli smo kombijem u koji se natiskalo dvadeset ljudi. Njime smo prešli dio puta, a dalje automobilima. Čim te vide na cesti, domaći znaju kamo ideš pa stanu i samo ti daju mig da uđeš. Platiš vozaču desetak kuna i voziš se s drugima koje je pokupio po putu. Tko se nije tako vozio, nije doživio Jamajku.
Zabava na krovu
Marleyjeva rodna kuća nalazi se na golemom imanju, na kojem je na vrhu brda sagrađen njegov mauzolej i mala crkva. U podnožju je pak mala pozornica na kojoj su svirali lokalni glazbenici koji su nas pozvali da im se pridružimo. Nakon što smo se vratili u Ocho Rios, zabavljali smo se na reggae partyju na krovu hostela, a zadnji dan otišli smo na pješčanu plažu, na mjestu gdje rječica preko vodopada utječe u more. Upijali smo sunce, kupali se i opuštali. Dvanaest dana prošlo je u tren. Otok i ljudi oduševili su nas i svi smo zaključili – prije ili kasnije vraćamo se na Jamajku.
