Kako je koronasezona razotkrila sve manjkavosti masovnog turizma: Evo u čemu je budućnost

0

Da već mjesecima ne živimo pod sjenkom korone, bilo bi to ljetovanje iz snova. Od početka, pa, za većinu turista, do samog kraja. Dolazak bez kolona i velikih čekanja, na plažama mjesta na izbor, bezbroj prelijepih uvalica na kojima se može osamiti, domaćini se istinski raduju svakom gostu, cijene uglavnom niže ili u najgorom slučaju kao lani, a, na koncu, služilo je ovog ljeta i vrijeme.

Zagorčalo se samo onima koje je na godišnjem zatekla vijest da će po povratku morati ili na testiranje ili u samoizolaciju. Ali, i to ne svima. Dosta je Talijana, Austrijanaca, Slovenaca i Engleza, čije su Vlade u drugoj polovici kolovoza Hrvatsku proglasile rizičnom COVID-zonom, zanemarilo vijesti iz svojih zemalja te i po cijenu testiranja i karantene odlučilo završiti odmor onako kako su i bili planirali. Uostalom, svima je jasno, veliko je pitanje hoće li se i kada ponoviti tako ekskluzivno mirno i idilično ljeto na hrvatskom Jadranu koji većina turista poznaje iz prošlih sezona kao mravinjak što tjednima stenje pod opsadom više od milijun turista dnevno. Lice koronaljeta 2020. ima, naravno, i svoje naličje.

Izgubljeno je svako drugo noćenje u odnosu na sezonu 2019. u kojoj su ih domaćini ubrali više od sto milijuna, a, iako je rujan mogao biti dobar podjednako kao srpanj i kolovoz, od posezone se nema puno što očekivati. Pogotovo jug obale. Sjever se hvata za slamku, pa se nada da bi uz Nijemce, koji praktički održavaju turističko bilo Jadrana, u rujnu moglo biti još nešto Slovenaca.

Na stolu je opcija da slovenska Vlada, po uzoru na Njemačku, neke hrvatske regije vrati u zeleno. Sve, naravno, ovisi o razvoju epidemiološke situacije kod nas, a čak i da se Slovenci vrate bit će to tek utješne posezonske brojke na kraju za domaćine nikad stresnije i neizvjesnije sezone. Hotelske kuće, koje i nisu otvorile sve svoje objekte ovog ljeta, već se uvelike pripremaju za zatvaranje. Kao i obiteljski smještaj, koji također nije bio sav u funkciji. – Uložila sam 30.000 eura u kompletno uređenje svojih apartmana, stavila skupi namještaj, najmoderniju kupaonsku i kuhinjsku opremu.

Radije neka stoje zatvoreni nego da spuštam cijene i primam goste koji se svim tim uređajima možda ne znaju ni koristiti – okrutno iskrena bila je jedna iznajmljivačica na Krku s kojom smo početkom ljeta razgovarali o eventualnim sniženjima kao mamcu za dolaske. Zatvoreni su ostali i mnogi jadranski restorani, konobe, suvenirnice, vinarije i slično, a kad se pribroje popusti za kojima je većina domaćina bila prisiljena posegnuti početkom sezone, jasno je da polovica od lanjskih noćenja neće donijeti i polovicu lanjskih turističkih prihoda.

No, i 40 do 45 posto od prošlogodišnjih 10,5 milijardi uopće nije malo kad se prisjetimo da su proljetos prognoze išle od nule do, u tom trenutku, optimistične trećine rezultata iz dosad turistički najunosnije 2019. No, i u ovoj boljoj varijanti 2020. se pirhodima od turizma vraća gotovo dva desetljeća unazad. Umjesto očekivane četiri ili 4,5 milijarde eura, sad bi, recimo, šest milijardi eura prihoda iz 2006. bio itekakav uspjeh.

Unatoč svim podbačajima, minusima i udarcima koje je hrvatski turizam otrpio ove sezone (točnije, vlasnici i zaposleni u turizmu i pratećim djelatnostima, a posljedično i državni proračun te svi koji će radi toga jače osjetiti zamah krize), šteta bi bila da ova godina u jednoj od najuspješnijih domaćih gospodarskih grana ostane zapamćena samo po koroni. Doduše, možda se te pošasti ni dogodine nećemo riješiti, ali tim prije bi trebalo dobro prostudirati sve, i loše i dobre, pandemijske lekcije.

Jedno od naših najpoznatijih hrvatskih ljetovališta Hvar može poslužiti kao ilustracija onoga što se događalo ovog ljeta i kakvih sve pouka ima.

Tom omiljenom odredištu nautičara uspjelo je uhvatiti tek trećinu lanjskih brojki. Kolovoz je, doduše, bio iznadprosječan, u noćenjima se Hvar u tom mjesecu približio 64 posto prošlogodišnjih brojki unatoč tome što je otok i što uvelike ovisi o stranim aviogostima. Mnogi su, očekivano, izostali, naročito bučni predvodnici razuzdane hvarske noćne zabave, mlađarija iz Britanije. Ali, zato su se vratili Nijemci i Austrijanci u brojkama kakve u Hvaru nisu viđene već dvadesetak godina.

“Skočili” su i Slovenci, Poljaci i Slovaci, i to za čak 30 do 55 posto u odnosu na lani. S obzirom na okolnosti, svi sretni; domaćini što je broj gostiju ipak u drugoj polovici ljeta napokon uzletio, a gosti što u prirodnim i kulturnim ljepotama i grada i otoka Hvara uživaju neometano kao nikad prije. I stina, radilo je i nekoliko noćnih klubova, a za sve koji tvrde kako se pretjeruje oko toga da su upravo oni bili žarišta zaraze, hvarski primjer “kako je počeo COVID na mom otoku” potvrđuje da je tome baš tako.

Epidemiološki mirna situacija okončana je dolaskom dviju strankinja. Nekoliko noćnih pohoda djevojaka u malobrojne otvorene klubove i COVID je postao stvarnost i za Hvar. To se mjesto, inače, već nekoliko sezona nastoji odmaknuti od imidža svjetski poznate party destinacije, a iskustvo ljeta s koronom došlo je kao točka na i. Hvar je nekad bio više od hordi mladih u potrazi za zabavom i tome se želi vratiti. Uz dašak luksuza, koji to dalmatinsko mjesto svakako zaslužuje.

Da, gužvi kakve smo imali posljednjih pet godina u Hvaru nije bilo i hotelijeri, privatni iznajmljivači i ugostitelji jesu na gubitku, ali u idućim godinama želimo pomiriti želju gostiju za manjom gužvom, što su mnogi isticali i ovog ljeta, i interes domaćina za zaradom. Za to će trebati uložiti dosta truda u razvoj same destinacije.

Hvar moramo obogatiti dodatnom ponudom, novim proizvodima u predsezoni i posezoni, a moramo ograničiti i rast privatnog smještaja. U zadnje vrijeme raste za 600 kreveta godišnje, a pretpostavlja se da ih je još 20 posto neprijavljenih. Povećanje broja kreveta nije pratio razvoj infrastrukture pa povećana potrošnja vode i struje preopterećuje sustav.

Nema dovoljno ni parkirnih mjesta. Sve ukazuje da Hvar treba početi uvoditi reda u svom turizmu, vrijeme je za preokret – jasan je direktor Turističke zajednice Hvara Petar Razović. – Lani je usvojena strategija turizma Hvara. U planu je gradnja zdravstvenog i sportskog centra što će dati priliku za cjelogodišnji turizam, te obnova postojećih i gradnja novih hotelskih kapaciteta. U gradu nedostaje 3000 hotelskih kreveta visoke kategorije, a nužno je riješiti i prihvat jedrenjaka na kružnim putovanjima. Upravo su oni sa svojim gostima najviše i utjecali da Hvar dobije etiketu party destinacije. Zbog njih se povećao i broj noćnih klubova. Plan je da ubuduće u centru grada rade samo do ponoći, a da se nakon toga noćni život odvija na prihvatljivijim lokacijama. Nema dvojbe da će ubuduće još više gostiju izbjegavati party odredišta. Uvijek će, naravno, biti mladih željnih zabave, ali dolazi vrijeme kada sve moramo dobro organizirati i kontrolirati – smatra Razović.

Nije Hvar jedini gdje žele postupno od gužvi i bučnih ljetnih noći doći do sezone u kojoj će s manje gostiju inkasirati jednako ili više. To je, uostalom, san svakog turističkog domaćina diljem svijeta.

Je li možda Istra među prvima kod nas gdje to u većoj mjeri već uspijeva? Ta je regija, kazuju domaćini, ove godine privukla goste koji prije nisu dolazili, a mogu si priuštiti svaku premium uslugu koju požele.

– Radi se o gostima više i visoke platežne moći koji su proteklih godina boravili na mondenim destinacijama poput Mallorce, Ibize, Azurne obale, Sardinije, Mykonosa, Santorinija te onima koji su obilazili egzotične destinacije, Tajland, Floridu… Sada su zamjenu našli u Istri. Radi se o mladim Česima, Poljacima, Mađarima, Srbima… Mislim da su ponijeli samo pozitivna iskustva i da će se vratiti – zadovoljan je Denis Ivošević, direktor Turističke zajednice Istre.

– Ova nam je godina pokazala da hitno moramo donijeti nove dokumente, manje strateški, a više operativne planove koji će imati podršku i privatnog i javnog sektora i čija primjena treba otpočeti odmah. Osnova svega mora biti održiv i odgovoran razvoj koji će smanjiti pritisak na infrastrukturu u vršnom razdoblju i koji će produljiti sezonu na barem osam mjeseci. Sve, dakako, uz investicije u povećanje kvalitete svih vrsta smještaja, ali i servisa i usluga.  Time bi znatno rasteretili špicu turističke sezone, uvelike podigli performanse u predsezoni i posezoni i dostigli prosječnu potrošnju od 100 eura dnevno po gostu cijele godine.

U Istri se i ovog ljeta vidjelo da najbolji objekti najbolje rade i Istranima se tako samo potvrdilo da ulaganje u kvalitetu nema alternativu. A kvaliteta je danas, u svijetu zastrašenom koronom, i očuvana priroda i nepreizgrađen prostor. Korona je, pritom, samo do kraja razgolitila svu nakaradnost masovnog turizma.

Ili, kako kaže vlasnik njemačkog turoperatora ID Riva tours, Selimir Ognjenović, overturizam je dobio i epidemiološku potvrdu da nije dobar. – Masovni turizam bit će ubuduće za one s manje novca. Takvih će nakon koronakrize biti najviše, ali Hrvatska ima predispozicije za bolje od toga i mogla bi nuditi luksuz odmora bez gužvi. Onih koji će to htjeti i moći platiti uvijek će biti dovoljno.

Prelazak iz masovnog turizma, koji Hrvatska ima dva mjeseca u godini, prema održivijem, zelenijem turizmu, ne treba biti revolucija, to ide pomalo. Nažalost, trenutačno je i dalje sve prilagođeno konceptu masovnog turizma, apartmani i dalje neometano niču – upozorava Ognjenović, koji kaže da novi turizam ne znači samo hotelski smještaj i luksuz od šest zvjezdica.

– Turizam je mozaik, a on se ne pravi čekićem, već finom rašpicom.

Ono, pak, što već sad znamo i u što možemo biti posve sigurni je to da nam u špici kakvu smo imali lani ne treba ni jedan jedini gost više – siguran je naš sugovornik. Formula za smanjenje pritiska u najopterećenijim ljetnim tjednima nije popularna među gostima, pogotovo domaćima koji već nekoliko godina o ponajboljem ujedno i najskupljem od našeg turizma mogu samo sanjati. Ali, relativno je jednostavna. Visoka kvaliteta i prateće cijene daju turizam višeg ranga i prostor da domaćini u najtraženijim terminima upravo cijenama udare na masovnost, “proberu” goste i povećaju turističku potrošnju.

Može li turizam imati takvu budućnost? Nešto slično su, istina uz brojne kritike javnosti, ali ne bez rezona, već ozbiljno pokušali na mjestu čiju se svjetsku ekskluzivnost ne može dovoditi u pitanje, u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Korona ih je, doduše, spriječila da poskupljenjem, kao jednim od udarnih alata, reguliraju broj gostiju u mjesecima najvećeg posjeta i dođu do maksimalne planirane cijene ulaznice od 300 kuna po osobi. Ali, rekli bismo, samo privremeno.

U godini u kojoj je potražnja s lanjskih 1,3 milijuna posjetitelja pala na trećinu te brojke (otprilike isto vrijedi i za prihode), cijena ulaznica je iznimno ovog ljeta bila 200 kuna, 50 kuna niža nego lani.

Ravnatelj Nacionalnog parka Plitvička jezera Tomislav Kovačević, koji svojedobno najavljujući nove, više cijene nije krio da bez toga nema nužnih ulaganja u plitvičke hotele i druge sadržaje, sada kaže da će planovi za nadolazeće razdoblje doživjeti određene korekcije, no investicije svakako neće stati već će se dinamika prilagoditi dinamici prihoda. A sve s naglaskom na kvalitetu, održivi razvoj i pojačanu brigu o zaštiti prirode i okoliša.

– Možda vizionarski, još prije pet godina s turističkim klasterom Lika Destination te LAG-om Lika započeli smo projekt INTEGRA LIKA 2020. s ciljem brendiranja destinacije Lika, kroz koji smo razvili suradnju s lokalnim proizvođačima hrane, stvorili certifikat lokalne hrane, pića i suvenira Lika Quality te zajednički radimo na brendiranju Like. Ovaj projekt integriran je i u razvoj Parka jer je ova godina pokazala da praktički sve u jednom danu može stati i ako nemate razvijen model suradnje, nemate odakle krenuti dalje. Cilj nam je cijelu Liku i njezino stanovništvo više integrirati u proizvodnju hrane te održivi turizam, ali ne nužno kao osnovnu djelatnost – pojašnjava Kovačević model koji čini okosnicu održivog i kvalitetnog turizma za kakvim potražnja u budućnosti može samo rasti. Čelni čovjek Plitvica kaže i da se manji pritisak posjetitelja mora iskoristiti da se plitvičke vrijednosti i prednosti bolje predstave nego u sezonama kad je taj dragulj dnevno obilazilo po 12.000 posjetitelja. Ni šef Hrvatske udruge turizma Veljko Ostojić nema dvojbi da masovnost, kakvoj smo u Hrvatskoj svjedočili prije korone, nije jamstvo kvalitete. Smatra da je ovogodišnja sezona znatno promijenila okruženje u kojem se odvija turizam te da će novi okviri trajati neko vrijeme. Na rebus budućnosti hrvatskog turizma gleda kroz prihode.

Maksimalno pojednostavljeno, generalni cilj koji bismo si trebali postaviti bio bi kako zaraditi više s manje gostiju, poštujući pri tome građane ove zemlje te prirodno okruženje u kojemu živimo. A da bismo to mogli ostvariti, moramo otvoriti nekoliko ključnih pitanja. Prvo je kako ćemo se odnositi prema održivosti turizma, posebno u svjetlu “pucanja” destinacija od prevelikog broja gostiju kojem smo imali priliku svjedočiti prijašnjih godina. Drugo pitanje je zeleni pristup u najširem smislu te riječi, jer je izvjesno da će način našeg ophođenja prema razvoju i okolišu u sve većoj mjeri definirati dodatnu vrijednost koju možemo predstaviti gostima proizvodima i cijenom. Treće je pitanje sigurnosti, odnosno na koji način osiguravamo zdravstvenu sigurnost gostiju i općenito sigurnost dolaska i boravka u destinaciji. I četvrto, morat ćemo redefinirati kanale prodaje i distribucije uzimajući u obzir izmijenjene okolnosti i ponašanje potrošača – navodi Ostojić, koji smatra da je prvi korak osvijestiti nužnost promjena. – Potom treba definirati cilj za idućih deset godina turističkog razvoja. Zamislimo sliku hrvatskog turizma 2030. i kakvim bismo ga željeli.

Uz ciljeve moramo definirati i alate kojima ćemo ih ostvariti te način kontrole provedbe realizacije jer će bez toga oni ostati samo slovo na papiru. A to i nije tako jednostavno kako zvuči. Uzet ću jedan primjer: Hrvatska ima prilično lošu strukturu smještaja, s jako malim udjelom hotelskog smještaja, i to sigurno moramo mijenjati kako bismo mogli povećati zaradu na turizmu. Da bismo to mijenjali, trebamo poticati investicije u hotelijerstvo. Trenutačno, isplativost ulaganja u hotelske strukture, neovisno o tome je li riječ o brownfieldu ili greenfieldu, nije investicijski atraktivna. Zato trebamo mjere poticaja investicija u hotelijerstvu. To, pak, otvara pitanje kako ćemo rješavati i druga ograničenja povećanju investicija, od nedostatka radne snage, pitanja trajne edukacije radnika, nedovoljne konkurencije u građevinskom sektoru i sl. No, turizam je jedan od rijetkih sektora u Hrvatskoj koji ima potencijal privlačenja novih investicija, otvaranja novih radnih mjesta i rasta plaća i radnih uvjeta zaposlenih i zbog toga svi zajedno imamo odgovornost osloboditi taj potencijal – poručuje direktor HUT-a i naglašava da će značajan dio kompanija prebroditi ovu krizu i opstati uz daljnju Vladinu pomoć i maksimalno korištenje sredstava EU.

Šok-sezona će, naravno, iznjedriti mnogo gubitnika, ali bit će i nešto, uvjetno rečeno, i pobjednika, smatra direktor Horwath HTL Hrvatska Siniša Topalović, koji se nada i da će kriza poslužiti kao okidač za reforme.

Hrvatskom turizmu ide najbolje na Mediteranu, ali prihodi to neće pratiti Ovog se ljeta, kaže i on, pokazalo da je kvaliteta jedini adut koji omogućava održivost turističkog sektora, ali i da mnogi gosti visoke platežne moći, čak i s tradicionalnih tržišta, nisu bili uopće svjesni da visoku kvalitetu hrvatski turizam može uopće ponuditi.

– Bili su oduševljeni ove godine ponudom i iskustvom. Međutim, realnost je da će se s prvom „normalnom“ sezonom rasplinuti taj kratki, ali slatki mit o našim destinacijama kao ugodnim mjestima za odmor bez gužvi – vjeruje Topalović.

– Turizam visoke dodane vrijednosti je osnovni adut održivog razvoja i Hrvatska se na mediteranskom tržištu niti može niti smije natjecati s Grčkom, Turskom, Egiptom ili Tunisom, koji na modelu velikih brojeva ostvaruju svoje ciljeve. Istodobno, Hrvatska si ne smije dopustiti da dalje uništava prostorne resurse, jer nakon toga nema natrag. 1 / 8 Država je svojom pasivnom politikom paušalnog oporezivanja te zanemarive kontrole u odnosu na količinu smještaja, zapravo aktivno poticala pogoršavanje takve smještajne strukture, odnosno apartmanizaciju obale. Sad je trenutak da se Hrvatska konačno odluči što želi, a što ne želi od turizma. I ne samo deklarativno.

Ne smije se više događati da, primjerice, sektorska strategija usvojena u Saboru planira smanjenje poreznog opterećenja smještaja i ugostiteljstva, a da se dogodi dijametralno suprotno. Od životne je važnosti i da se preko fondova EU osigura razvojni budžet u formi bespovratnih sredstava, i to prvenstveno za kapitalne investicije u smještajne kapacitete i turističku infrastrukturu. S druge strane, interno se trebaju ubrzati i nakon desetljeća tapkanja na mjestu riješiti brojna uska grla poput problema turističkog zemljišta. Tu leži ogroman investicijski potencijal. Svakako bi trebalo omogućiti i gradnju resorta mješovite namjene s ciljem privlačenja stranih brendova, globalnih investitora te kupaca turističkih nekretnina u većem broju, čime bi se Hrvatska napokon počela adekvatnije pozicionirati na rezidencijalnom tržištu. Paralelno s tim, mora se poticati prerastanje privatnog smještaja u male obiteljske hotele, pansione i sl. – napominje Topalović i ističe da se, nažalost i sada, u tišini događa novi val nelegalne gradnje, i to uglavnom na poljoprivrednom zemljištu.

Gosti koji su ove godine doista mogli uživati u odmoru na hrvatskom Jadranu, onako kako bi pravi odmor trebao i izgledati, bez naguravanja u redovima, čekanja za stol, lova na plažnu poziciju i sl, ostali su, nasreću, pošteđeni tih teških hrvatskih tema. Za njih, uvjerava komunikacijski stručnjak Božo Skoko, ni činjenica da se Hrvatska “zacrvenila” u brojnim europskim zemljama, ne mijenja ništa na turističkoj poželjnosti naše zemlje. Bez naguravanja i čekanja

– Ne, jer se to pitanje percipira kao političko, a ne zdravstveno ili sigurnosno. Uostalom, vidjeli smo pojedine austrijske i britanske komentatore koji su javno pisali protiv takvih odluka navodeći mnoštvo razloga zašto se Hrvatsku ne treba tako tretirati – kaže Skoko, koji također priželjkuje turizam bez pretjeranih gužvi.

– Mislim da je globalni turizam napravio odmak od onog masovnog koji smo viđali diljem svijeta i da se nećemo tako skoro vratiti na takav oblik turizma. Više će se cijeniti osama, priroda, manje gužve… Ljudi će više putovati izvan sezone…

To sve ide na ruku Hrvatskoj, koja može još više promovirati i razvijati takve oblike turizma. Proteklih godina predlagao sam da bi Hrvatska trebala ići na manje gostiju dubljeg džepa. U međuvremenu smo povećali prihode po gostu, ali u tome još ima prostora. Na taj način ćemo imati manje gužve, manje zagađenja, a kvalitetnije goste i jednaku zaradu… Jasno, to ne ide samo deklarativno, već ponudu i imidž destinacije treba tome prilagoditi.

Hrvatska kao lijepa, očuvana i atraktivna destinacija ima mnoštvo aduta u svojim rukama za prilagodbu novim načinima turizma – vizija je i profesora za odnose s javnošću i jednog od vodećih domaćih komunikacijskih stručnjaka. Nije, naravno, svejedno tko će u tome moći uživati. Čemu i najbolji turizam na svijetu, ako si to domaći građani ne mogu priuštiti? No, promjene u turizmu neće biti brze, a valjda će (jednom) i standard naših građana početi znatnije rasti. Stručnjak za online marketing, Nizozemac Jan Dejong, koji o Hrvatskoj puno kaže i svojim izborom Splita za mjesto za život, već neko vrijeme gura ideju uz koju bi Hrvatska svoju turističku poželjnost dodatno kapitalizirala, tzv. vize za digitalne nomade. Neke manje atraktivne zemlje već su, pritom, posegnule u taj veliki, unosni potencijal. Hrvatski Nizozemac, u međuvremenu, upire prstom u još jednu hrvatsku manu; pretjeranu ovisnost o (masovnom) turizmu.

Kada 20 posto BDP-a ovisi o turizmu, onda ovakva kriza zemlju baca na koljena. Hrvatska je trenutačno u situaciji kakvu sam često viđao u poslovnom svijetu. Kompanije s jednim velikim klijentom, koje iz godine u godinu gledaju kako im prihodi i profit rastu, često ne ulažu dovoljno napora u daljnji, dodatni razvoj biznisa. Fokusom na tog jednog klijenta praktički stavljaju sva jaja u istu košaru. Hrvatskoj i takvoj tvrtki zajedničko je da prestanu “gristi”, ulijene se jer im je bilo (dovoljno) dobro – slikovito opisuje Nizozemac situaciju u kojoj je koronavirus zatekao našu zemlju.

1 / 8 Ne predviđa razorne učinke pandemije na hrvatsko gospodarstvo, ali takve krize, kaže, mogu biti i blagoslov. Trenutačna je, pak, ogolila do kraja činjenicu da velika ovisnost zemlje o turizmu nije dobra.

– Tko vjeruje da bi Hrvatska dugoročno dobro prošla da je sve ostalo po starom? Promjene su bile nužne, a Hrvatska je, nasreću, zemlja s mnogo neiskorištenih prilika. Jedna je, i to velika, da otvori svoje granice digitalnim nomadima. Ako nas je nešto naučio COVID-19, to je da više ljudi nego što smo mogli i zamisliti može raditi na daljinu. Trend je da će ih ubuduće sve više raditi i putovati svijetom. Stoga, umjesto da gledamo kako pametni i visokoobrazovani mladi Hrvati napuštaju zemlju, Hrvatska bi sama mogla postati zemlja koja privlači visokokvalificirane i dobro plaćene moderne nomade. Osim potrošačke snage koju bi donijeli, digitalni bi nomadi pridonijeli i promjeni ovdašnjeg načina razmišljanja. U Hrvatskoj se često razgovara o problemima i izazovima umjesto o mogućnostima i rješenjima – iskreno Nizozemac opisuje našu stvarnost. Stvari se, ipak, pomalo odmotavaju. Za početak, olakšanje je u turizmu nastupilo već u četvrtak Vladinom najavom da nastavlja s mjerama sufinanciranja skraćenog radnog vremena, te s potporama od 2000 i 4000 kuna po radniku do 31. prosinca, ovisno o padu prometa.

Ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac za mjere vrijedne 800 milijuna kuna rekla je da će pridonijeti očuvanju radnih mjesta, ali i da je Vlada svjesna važnosti turizma za cjelokupno gospodarstvo. – Pred nama je usvajanje Nacionalne razvojne strategije do 2030. koja je pred završetkom i koja je iznimno važna za naše usklađivanje s prioritetima višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021.-2027. te novog Plana za oporavak Europske unije. Nakon toga slijedi novi strateški dokument namijenjen turizmu u kojemu će fokus biti na održivosti, proizvodima dodane vrijednosti te ravnomjernom razvoju. Prije svega, nova strategija mora biti provediva i s jasnim smjernicama te vremenskim okvirima koje ćemo pratiti i provoditi – kaže ministrica Brnjac, koja smatra da je preduvjet uspjeha sinergija javnog i privatnog sektora i otkriva da pri izradi novog strateškog dokumenta za turizam namjerava uključiti brojne stručnjake iz različitih pojedinačnih segmenata unutar turizma. Ni ona nema dilema oko turističke budućnosti Hrvatske.

– Da, moramo težiti održivom turizmu, turizmu veće dodane vrijednosti. Cilj nam je kvalitetniji razvoj turističkih proizvoda kao što su zdravstveni turizam, nautički turizam, cikloturizam itd. Upravo su takvi oblici turizma način kojim turizam može dodatno potaknuti razvoj lokalnih zajednica kao i druge industrije koje su vezane uz turizam direktno ili indirektno. Time se ujedno smanjuje pritisak na infrastrukturu i ravnomjernije raspoređuje turistički promet tijekom cijele godine. Samim time, ne moramo govoriti o smanjenju turističkog prometa, već ravnomjernijem turističkom prometu kojim se može osigurati održiv razvoj i napredak hrvatskog turizma. Ove smo godine svjedočili i da su gostima bila zanimljiva i manja mjesta, ruralni krajevi. Tražio se smještaj koji osigurava privatnost. Dobra, ekološki uzgojena hrana i ležeran, miran način života sve su privlačniji. Stvaranjem kvalitetnih ponuda omogućit ćemo otvaranje novih tržišnih segmenata važnih za cjelogodišnje poslovanje. Na taj način možemo očuvati prirodnu i kulturnu baštinu, zadržati autentičnost te istodobno stvoriti turizam dodane vrijednosti – vizija je N. Brnjac, koja zadovoljno ističe da je Hrvatska ove sezone ostvarila izvrsne rezultate, kao ni jedna turistička zemlja Mediterana.

Laskavo je biti mediteranski pobjednik, ali bitka za novi, moderniji i unosniji turizam, u kojem obala nakon svakog ljeta neće ostati pregažena i izmrcvarena masovnošću, ipak tek treba početi.