Nevjerojatna priča uspješne Njujorčanke i vlasnice ugledne agencije: Kao dijete sam s majkom pobjegla iz Hrvatske u Chicago, otac je umro prije puta. Nismo imali ništa…

0

Postoji izreka koja kaže kako je putovanje bitnije od odredišta. Ipak, kad je riječ o Amerikancima dubljeg džepa, onda i to odredište postaje itekako bitna stavka.

Dobro je to iskoristila Wanda Radetti, jedna od najuspješnijih putnih savjetnica za Hrvatsku i vlasnica ugledne američke turističke agencije “Tasteful Croatian Journeys”. Ona je svoje bogato znanje o povijesti i kulturi Lijepe naše te svoju strast prema putovanjima pretvorila u odličan biznis. Nije to došlo preko noći, trebale su godine truda, rada, istraživanja, pokušaja i pogrešaka.

Ova rođena Riječanka vrlo je rano, s tri godine, s roditeljima izbjegla u Italiju. Tamo su živjeli kao migranti, doslovno u getima, iza žice. Otac je bio kuhar i želio je svojoj maloj obitelji pružiti bolji život. Odlučio se za riskantan odlazak “preko bare”, kontaktirao je restoran u Chicagu gdje mu je bio obećan posao. Mjesec dana prije puta života, otac je izgubio bitku sa zloćudnom bolešću te je ostavio iza sebe ženu i dvoje djece. Nije nikome rekao da je bolestan kako bi mogao zaraditi za vizu, da bar njegova obitelj, nakon njegove smrti, ode za boljim životom.

Posljednja mu se želja ostvarila te je hrabra Wandina majka uzela Wandu i njezina brata te je odlučila otputovati u Chicago.
Ne znajući ni riječi engleskog jezika, sve troje su se borili kako su znali i umjeli, radili po dva posla, učili jezik, a paralelno se družili i s tamošnjim Talijanima i Hrvatima, što se poslije Wandi pokazalo kao pun pogodak.

Njezina želja za posjetom svojoj rodnoj grudi godinama je samo rasla. Tako je, prvi put nakon rođenja, s 18 godina, posjetila Hrvatsku. I od tada, sve ostalo je povijest.

Susreli smo je u Zadru, gdje je došla na poziv Turističke zajednice grada i direktora Marija Paleke, kojeg je upoznala prošle godine u New Yorku. Stigla je sa svojom savjetnicom Mirelom Benić kako bi procijenila je li Zadar konačno spreman za njezine bogate goste iz Amerike i Kanade.

Jeste li tada, kad ste prvi put došli u Hrvatsku, pretpostavljali čime ćete se baviti?
– Ma kakvi! Kad sam se nakon toga prvog posjeta Hrvatskoj vratila u Ameriku, znala sam da moram natrag što prije jer me ljepota i jednostavnost te zemlje jednostavno opsjela. Radila sam u financijama, u bankama, ni na kraj pameti mi nije bilo da ću voditi ljude sa sobom u Hrvatsku. Počela sam čitati knjige o povijesti zemlje, o kulturnom naslijeđu, o gastronomskoj sceni; jednostavno sam željela znati što više. I govorila sam svima koji su me željeli slušati o ljepotama Hrvatske.

To su uglavnom bili naši ljudi, žene koje su, poput moje majke, morale pobjeći zbog političke situacije u bivšoj Jugoslaviji. Kad sam 1994. godine ponovno odlučila otputovati, još je trajao rat, no velika većina tih žena izrazila je želju da bi i one voljele poći sa mnom. Tako je nas 20-ak otputovalo u Istru, s obzirom na to da su podrijetlom sve bile iz malih istarskih gradova.

Nikad neću zaboraviti scenu kad smo se sve držale za ruke u autobusu jer se ispred stvorio predivan Kvarner. Sve smo zaplakale. Znale smo da smo kod kuće. Nakon tog uspješnog prvog grupnog putovanja, bilo mi je prirodno da to učinim ponovno. I ponovno. I ponovno. Sad kad gledam, ispada da su ljudi, moji putnici, te žene, odabrali moje zanimanje, a ne ja sama. Ono je pronašlo mene. I tako sam već 1995. godine u New Yorku osnovala agenciju pod nazivom “Tasteful Croatian Journeys” i počela se intenzivno baviti osmišljavanjem individualnih luksuznih putovanja.

Možete li nam opisati po čemu su ta vaša putovanja drukčija od ostalih? Zašto ste prepoznati kao najbolji u tom svijetu “posebno skrojenih” putovanja?
– Prije nego ikamo pošaljem svoje goste, prvo ja otputujem u to mjesto. Prođem sve luksuzne smještaje i razgovaram s vlasnicima, zatim obiđem fine restorane i provjerim uslugu, onda intervjuiram vozače koji će biti na raspolaganju našim gostima i obvezno vodiče, kod kojih mi je bitna dosljednost i znanje koje nije plitko, dogovorim se i sa skiperima i iznajmljivačima brodova, ako netko želi takvu vrstu putovanja. Uglavnom ništa ne prepuštam slučaju, i to naši gosti itekako prepoznaju. Zato nama nikad nije trebala reklama, nego se dobre preporuke o našem poslu uglavnom prenose usmenim putem.

Moj tim i ja zapravo ponovno obučavamo sve turističke djelatnike kako se trebaju odnositi i raditi s gostima, koji itekako skupo plaćaju svoj boravak u vašoj zemlji. Da se razumijemo, mi prije puta obvezno imamo dug i iscrpan razgovor i s gostima kako bismo doznali kakvi su tipovi ljudi, što ih sve točno zanima i kakve su im želje, sve kako bismo im mogli složili najbolju moguću turu, koju će zauvijek pamtiti. Jer iz Hrvatske se naši gosti ne vraćaju samo sa suvenirima, oni se vraćaju s osjećajem.

Osjećajem zbog kojeg nas sve ovo što radimo izdvaja od ostalih. Inače sam vrlo strastvena, a moj savjet svima koji se nečim bave, ili su se možda tek upustili u tu avanturu privatnog posla, jest da kad nešto radiš, onda to radi kako spada i daj 110 posto od sebe. Upravo je to prvo prepoznao New York Times, koji je objavio veliki intervju sa mnom, da bih kasnije, 2006. godine, bila nagrađena i prestižnom titulom “World’s Top Traveler Specialists”, kao jedina predstavnica za Hrvatsku, koju dodjeljuje svjetski poznata web-stranica i magazin Conde Nast Traveler. I od tada, pa sve do danas, i dalje ponosno držim tu titulu, nažalost i dalje kao jedina iz Hrvatske.

Do sada ste u svojim brošurama nudili individualna putovanja u Istru, Dubrovnik, Korčulu, Zagreb… Kako to da ste konačno odlučili na tu svoju listu dodati i Zadar?
– Zadar se u zadnjih nekoliko godina zaista mnogo razvio, kako u gospodarskom, infrastrukturnom, tako i u turističkom smislu. Ljudi govore o njemu. I kad je prošle godine izišao članak o Zadru u New York Timesu, to je definitivno bio jedan od okidača da ponovno razmislim o Zadru. Ponovno, jer sam odavno razmišljala o vašem gradu kao našoj sljedećoj ponudi za putovanja, no jednostavno niste bili na dobroj razini.

Nedostajalo je malih boutique hotela, odnosno luksuznijih smještaja, ali i ponude koja bi to popratila. Sad su se stvari konačno promijenile, što je za vas, ali i mene, odlična stvar. Došla sam sad na tjedan dana sa svojom savjetnicom da prođemo sve što nas zanima i kako bismo skrojili posebne ponude za svoje goste. Jedrili smo do Kornata, jeli morske specijalitete u malim, obiteljskim konobama, bili smo u zaleđu, kušali kvalitetna vina i, naravno, obišli Poluotok s vodičem kojeg su nam preporučili.

Povijest ovoga grada je fascinantna, svaki kamen ima priču, i to je, osim savršene prirode i kvalitetne ponude, ono što naše goste zanima. Jer naši su gosti visoko obrazovani, dobre platežne moći te ih se ne može samo tako “preveslati”. Ne možete im prodavati maglu i ne želimo da to itko pokuša. Zato smo uvijek u kontaktu s našim gostima, i za vrijeme njihova boravka u Hrvatskoj i nakon putovanja, kako bismo doznali kakvi su im dojmovi i provjerili je li sve prošlo u najboljem redu. Uglavnom, bude baš onako kako smo zamislili.

Onda, kako ćete predstaviti Zadar svojim klijentima i na vašim službenim web-stranicama?
– Pa, dok apsolutno sve ne provjerimo, ne prođemo sami, ne okusimo i doživimo, te ne složimo turu onako kako želimo, ne mogu vam to još otkriti. Za sada smo u raznim pregovorima, tako da trenutačno Zadar neće još biti uvršten na našu listu, no nadamo se da će se to uskoro promijeniti.

Što ponajviše savjetujete svojim gostima prije odlaska na put? Upozorite li ih možda na neke stvari koje mogu očekivati od Hrvata?
– Iskreno, savjetujemo im da se opuste! Ha-ha, znam da zvuči čudno, ali naši su gosti poslovni ljudi koji izrazito puno rade i koji se bave ozbiljnim, zahtjevnim poslovima. Tako da je njima, kad konačno odu na to putovanje, vrlo teško prebaciti se na taj “opušteni mode”. Moramo im često govoriti da zaborave na to što je sljedeća stvar koju će raditi ili ako imaju kakvu rupu među turama, savjetujemo ih da ne pitaju što će raditi u ta dva sata, nego da uživaju, da zaborave na vrijeme, da jednostavnu budu! Mamma mia!

Ono što ja pokušavam s ovim posebno skrojenim putovanjima jest da budu prisutni, uživaju baš u trenutku u kojem trenutačno jesu, a ne da stalno razmišljaju o tome koja je sljedeća stavka koju “moraju” vidjeti ili “odraditi”.

Uvijek im savjetujemo da se ugledaju na lokalce, posebno Dalmatince, koji zaista znaju uživati u trenutku.