Oliver Dragojević preminuo je nakon teške borbe s opakom bolešću 29. srpnja 2018. godine u 71. godini života.
Legendarni i omiljeni splitski glazbenik umro je nakon teške borbe s karcinomom pluća koji mu je otkriven u kolovozu 2017. godine.
Oliver je iza sebe ostavio suprugu Vesnu, sinove Dina, Davora i Damira te petero unučadi, ali i brojne ožalošćene kolege s estrade među kojima je bio omiljen. Taj dan proglašen je Danom nacionalne sućuti, a na ispraćaj u Split stiglo je nekoliko desetaka tisuća ljudi koji su napravili spektakl koji će se još godinama pamtiti i prepričavati.
Izvor: Davor Puklavec/24sata
Torcida se od glazbenika oprostila uz veliku bakljadu i Oliverovu sliku koju su spustili sa zvonika Sv. Duje, a Oliver je posljednji put prema rodnoj Veloj Luci stigao u pratnji stotina brodova i brodica. Tamo je pokopan 2. kolovoza prema vlastitoj želji, a mještani su se od omiljenog sugrađana opraštali danima ostavljajući cvijeće ispred njegove rodne kuće.
Oliver je rođen u Splitu 7. prosinca 1947. godine, a svoje djetinjstvo proveo je u Veloj Luci na Korčuli. U glazbu se zaljubio već u djetinjstvu, i to nakon što mu je otac Marko poklonio usnu harmoniku. “Mogao sam je razbiti, ali ja sam je čuvao i po cijele dane svirao. Imao sam tada tri ili četiri godine”, otkrio je Oliver u jednom od intervjua. Na usnoj harmonici zabavljao bi svoje vršnjake iz susjedstva, ali i putnike na brodu koji vozi na relaciji Split – Vela Luka.
U estradne vode uplovio je 1963. godine kao pjevač i klavijaturist poznatog splitskog benda Batali. Četiri godine kasnije na nagovor Zdenka Runjića kao debitant se pojavio na Splitskom festivalu. Izveo je Runjićev “Picaferj”, a izvedba mu tada nije osigurala prolazak u finale. Oliver se tada povlači s Prokurativa i priključuje se Dubrovačkim trubadurima, a ubrzo sudjeluje i u osnivanju popularne grupe More. Povratkom na Splitski festival 1995. godine njegova karijera doživljava zamah izvedom Runjićeve pjesme “Galeb i ja”. Iako nije pobijedio, ta ga je izvedba vinula među zvijezde, a ostalo je povijest.
Oliverov uspjeh potvrđuje i činjenica da je jedan od rijetkih hrvatskih glazbenika koji se mogao pohvaliti nastupima u njujorškom Carnegie Hallu, londonskom Royal Albert Hallu, pariškoj Olympiji te Opera Houseu u Sydneyju. Iako je mogao živjeti gdje god hoće, srce ga je baš uvijek vuklo u omiljeni mu Split, iz kojeg se nikada nije htio odseliti, piše Dnevnik.hr.
“Ja san van čovik od starinskih običaja, koji uživa u malim stvarima, toplini doma, domaćoj juhi, djeci, unucima…”, govorio je Oliver.
