Kada je riječ o sudskim postupcima između fizičkih lica, Bosanci i Hercegovci se odvjetnicima najčešće obraćaju zbog sporova koji se tiču vraćanja duga, ali i zbog nasljedstva, alimentacije te raznih imovinskopravnih aspekata.
Kako su kazali u tuzlanskom Odvjetničkom ured Prnjavorac, u posljednjim godinama nisu primijećene neke posebne tendencije u sudskim postupcima, bar kada je riječ o procedurama između fizičkih lica.
-Najbizarniji slučajevi u našoj odvjetničkoj praksi iz ove godine su oni gdje lica dužna milijune KM za vrijeme sudskih postupaka svu imovinu prebace na najbliže srodnike, ženu i djecu, voze auta od po četvrtinu milijuna maraka, a nemate mogućnost od njih naplatiti niti jednu KM jer nemaju ništa na sebi, a naš zakon to dozvoljava. Imamo i slučajeve gdje su osobe multimilijunaši a u postupcima razvoda braka i određivanja alimentacije svojoj malodobnoj djeci bore se da iznos alimentacije bude 100-150 maraka – kaže za magazin Start BiH odvjetnik Azur Prnjavorac.
S obzirom na činjenicu da se veliki dio sporova na ovom području tradicionalno vodi oko nasljedstva, sugovornik ističe kako je testament neophodan u onim situacijama kada ostavitelj želi drugačiju podjelu zaostavštine nakon svoje smrti nego li je to propisano samim zakonom, piše Zdravko Čupović za StartBiH.
-Međutim, u zadnje vrijeme mnogo su češće situacije kada lice za života raspolaže imovinom, primjera radi ugovorom o doživotnom izdržavanju, pa imate situacija gdje djeca umrlog koja žive u inozemstvu ne brinu o svojim roditeljima, a nakon smrti roditelja, prilikom dolaska na ostavinsku raspravu, saznaju da više ne postoji imovina jer je ista prenesena ugovorom o doživotnom izdržavanju susjedu, cimeru, podstanaru ili nekome drugome koji se zadnje godine života brinuo o umrlom, dok to nije radila najbliža rodbina.
Tako da oni najčešće pokušavaju osporavati takvu vrstu ugovora pred sudom, jer smatraju da to nije tako kako se ustvari dešavalo zadnje godine života, nego da su ga “oni” pomagali. Ali takvi sudski postupci uglavnom loše prolaze za tužitelje jer nemaju mogućnost da dokažu suprotno. Posebno jer u BiH dolaze jednom godišnje ili nijednom, dok je tuđa njega i pomoć potrebna svakodnevno – navodi Prnjavorac.
Kada je riječ o sve češćem tehnološkom kriminalu, on pojašnjava da prevare tog tipa, ddos napade, cyber ucjene i slično, sve predmete te vrste zastupa tužiteljstvo po službenoj dužnosti, te se po sudskoj odluci, ukoliko imovinskopravni zahtjev nije postavljen u samom krivičnom postupku, sudac upućuje u civilni postupak radi namirenja eventualne štete koja je nastala.
Zloupotreba djece u brakorazvodnim parnicama
U Odvjetničkom uredu Dalibor Mrša, iz Banja Luke, kazali su da njihova praksa pokazuje da uglavnom dominiraju gospodarski sporovi i brakorazvodne parnice. Kada je riječ o gospodarstvu, uglavnom se radi o neizmirenim dugovima i potraživanjima od dužnika, dok je kod razvoda najveći problem utvrđivanje visine alimentacije i podjela bračne tekovine, odnosno utvrđivanje da li ta imovina čini posebnu ili zajedničku imovinu u čijem slučaju bračni supružnik ima pravo na polovinu iste .
-Bračni supružnici često se “prepucavaju” preko djece i to je rak-rana tih sporova jer djeca ispaštaju ni kriva ni dužna – kaže Igor Obradović, stručni suradnik u ovom uredu.
Da zbog imovine često pucaju i najbliže obiteljske veze potvrdili su i u ovom uredu.
-Neshvatljivo mi je da kada se braća i sestre utužuju zbog imovine koju su stekli od strane roditelja. Imam slučaj u Osnovnom sudu u Gradišci gdje su tri brata pokrenula tužbu protiv dvije sestre i brata jer im je navodno otac za života ostavio neku nekretninu. Kada pogledate rođenu braću i sestre na suprotnim stranama koji su jeli iz istog tanjira to je nekako žalosno.
Imali smo slučaj u Banja Luci, u pitanju je brakorazvodna parnica. Inače poznata je činjenica da su žene spremne na sve kako bi postigle svoj cilj. Odglumila je napad, ne fizički, nego joj pozlilo usred sudnice. Zvala se hitna, utvrdilo se da je bilo neutemeljeno, a nitko nije mogao shvatiti šta joj je zapravo bio cilj. Žene uglavnom traže više nego što im pripada, ali svaki je slučaj individualan – navodi Obradović.
Kada je riječ o tendencijama, ističe kako je na sudu u Banja Luci primjetno da je u opadanju broj predmeta vezanih za radne sporove poput naplate neisplaćenih plaća i doprinosa, dok istovremeno raste broj komunalnih predmeta u kojima se tuže i fizička i privredna lica zbog neplaćenih komunalija. Ističe kako neki odvjetnici imaju i po šest, sedam takvih ročišta dnevno. Jedan od razloga je taj što se, kaže, ranije utuživalo za period od godinu dana, a sada se utužuju za šest mjeseci.
Aktualna problematika je svakako i ostvarivanje prava nositelja prava intelektualne svojine u BiH koja nije na zadovoljavajućem nivou. Naime, iako imamo propise koji su većim dijelom “europski”, pravosuđe u BiH nema specijalizirane suce, odnosno razvijenu praksu koja bi nositeljima prava garantirala ono što im po zakonu pripada.
-Patentnih sporova se sa sigurnošću može reći da nema. Opravdano se može postaviti pitanje da li bi sudovi u BiH s obzirom na nedostatak iskustva na strani sudija, odvjetnika i vještaka mogli adekvatno voditi patentne sporove – ističe Mirna Milanović-Lalić, odvjetnica iz Sarajeva.
Ona dodaje kako ovaj problem nije svojstven samo “jurisdikcijama u razvoju”, u koje spada i BiH, već je kao takav odavno prepoznat i u razvijenijim pravnim sistemima. Shodno tome, Europska unija je, kaže, prepoznala specifičnost ove oblasti i u postupku je osnivanja Jedinstvenog suda za patente koji će imati nadležnost na teritoriji cijele EU, a u sporovima iz domena europskog i unitarnog patenta, prenosi StartBiH.
-Iz oblasti povrede žiga imamo apsurdnu situaciju da, naprimjer, sud utvrdi da je došlo do povrede prava, da je netko krivotvorio žig i stavio u promet krivotvorene predmete, ali nema dosude štete. Dakle, nositelj žiga mora platiti sudske, odvjetničke troškove, a u postupku dobije potvrdu da je žig povrijeđen bez bilo kakve novčane naknade. Uz ovakvu praksu teško da će se neki nositelj opredijeliti za pokretanje postupka, a rezultat je tržište preplavljeno krivotvorinama što za potrošače može biti katastrofalno jer su to obično proizvodi koji nemaju kontrolu kvaliteta – upozorava ona.
Kao poseban problem izdvaja i oklijevanje tržišnih inspekcija da postupaju po zahtjevima stranaka čija su prava industrijskog vlasništva povrijeđena, iako je inspekcijski nadzor zakonima iz oblasti industrijskog vlasništva povjeren tržišnim inspekcijama. Ovaj problem je posebno izražen u FBiH, s obzirom na decentraliziraniji model organizacije inspekcija.
Prema njenim riječima, ni u oblasti autorskih prava nema velikog napretka u pogledu zaštite ako je povreda učinjena elektronskim putem. Naime, u ranijim slučajevima piraterije računarskih programa (korištenje nedozvoljenih kopija, tzv. crackovanih kopija), problem je bio dokazivanja u građanskim postupcima jer se dokazi lako mogu ukloniti (deinstalacijom). Za druge slučajeve gdje se kopiranje radi fizički (npr. knjiga ili fotografija) je nešto jednostavnije, ali su, uvjerava nas ona, iznosi dosuđene štete minorni.
-Pitanje za budućnost je kako će se građani štiti sa porastom cyberkriminaliteta jer su sve učestalije krađe na internetu materijalnih i nematerijalnih stvari. U ovakvim slučajevima se teško možete boriti sami jer nema osobe na drugoj strani. Internet oglasnici u BiH najčešće odbijaju da daju informacije o osobama koje preko ovih platformi prodaju krivotvorene proizvode, izbjegavaju da uklanjaju oglase nakon obavijesti od strane nositelja prava i na drugi način nositeljima prava otežavaju njihovo ostvarivanje, a što bi temeljem odredaba Zakon o elektronskom pravnom i poslovnom prometu bili dužni činiti – navodi Milanović-Lalić.
Azur Prnjavorac ističe kako zbog lošeg rada Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća BiH u BiH trenutno ima 2,23 milijuna neriješenih predmeta, među kojima su predmeti koji su na čekanju i nekoliko desetljeća. Od ukupnog broja na komunalne predmete otpada čak 1,2 milijuna.
-U reformi koja traje preko 10 godina, dovedeni smo na nivo najsporijeg pravosuđa u Europi. Primjera radi, radi izuzetno lošeg i sporog pravosuđa gdje vam je potrebno preko pet godina da naplatite dug iz privrednog poslovanja, Doing Business je BiH svrstao na 89. mjestu po lakoći poslovanja u konkurenciji od 160 zemalja svijeta. Za otvaranje privatne firme u BiH, treba 30 dana i 13 procedura, dok isti posao u regiji traje 1-2 dana i sve se završava na jednom mjestu, tako da smo najlošiji i na Balkanu. Po tom kriteriju, od BiH je gore samo sedam država na svijetu – Ekvatorijalna Gvineja, Kambodža, Čad, Eritreja, Somalija, Haiti i Venecuela – navodi Prnjavorac.
Fenomen “cybersquatting”
Mirna Milanović-Lalić upozorava kako jedan od problema predstavlja i zaštita specifičnih prava koja su bliska ili se naslanjaju na prava industrijskog vlasništva, poput prava na internet domene.
-Naime, u slučaju sukoba prava na žig i prava na nacionalni .ba domen, nositelju prava na žig na raspolaganju su samo dvije opcije – da pokrene vrlo neizgledan spor pred sudom ili da od registranta domenu otkupi po uvijek znatno većim cijenama, što pogoduje fenomenu cybersquattinga, zauzimanje domenskih imena koja pripadaju poznatim osobama, kompanijama ili proizvodima – pojašnjava ona.
Suvlasništvo je majka svađa
Pitali smo Prnjavorca i koliko danas ima istine u narodnom vjerovanju da se na Balkanu zbog međe braća za vrat hvataju i glave padaju.
-Nažalost, ova izreka potječe još od starog Rima, gdje je glasila: “Communio est mater rixarium”, odnosno suvlasništvo je majka svađa, tako da i sada imate istu situaciju gdje brat usmrti brata radi 20 centimetara međe.
