Podsjetnik je to da svjetska baština iziskuje konstantnu skrb i zaštitu te da ovaj status ne treba uzimati zdravo za gotovo…

Bagrati katedrala, Gruzija
Foto: Getty Images
Dresden
Foto: Getty Images
Liverpool
Foto: Getty Images
Dresden
Foto: Srđan Brajković

Kada neko mjesto ili dobro dobije status UNESCO-ove svjetske baštine, znači da je procijenjeno kao mjesto od ogromnog značaja za čovječanstvo te da ga iziskuje posebnu zaštitu kako bi u njemu mogle uživati i iduće generacije.

Najpoznatiji primjeri su egipatske piramide, Taj Mahal u Indiji, američki Grand Canyon ili stari grad Dubrovnik, Plitvice, Dioklecijanova palača i drugi.

No, ta ista mjesta ili dobra mogu izgubiti počasni status. Prije nego ih izgube, obično dospiju na popis svjetske baštine u opasnosti.

Najčešće su to prirodne ljepote koje ugrožava ljudsko djelovanje ili kulturni spomenici u ratnim zonama, poput sirijskog grada Alepa ili Nacionalnog parka Yellowstone u kojem je zagađena voda uslijed curenja iz kanalizacije. Takvih je zona trenutno pedesetak.

A neka slavna mjesta već su ga izgubila: podsjetnik je to da svjetska baština iziskuje konstantnu skrb i zaštitu te da ovaj status ne treba uzimati zdravo za gotovo. Ovo su tri mjesta koja su izgubila status, a četvrti je djelomično maknut s liste svjetske baštine.

1. Oman: arapsko utočište oriksa žrtvovano radi nafte

Oriks je afrička antilopa velikih crnih rogova koji su je u prošlosti koštali života. Lovci koji su ih lovili doveli su ih do ruba ugroženosti. Hitno su poduzete akcije spašavanja, tzv. Operacije Oriks, kojima je populacija donekle povećana.

Jedno od utočišta nalazilo se u Omanu pod imenom Arapsko utočište oriksa. Na gotovo 30 000 kilometara kvadratnih živjeli su zaštićeno u pustinjskom prostranstvu. No, do 2007. godine rezervat je zbog otkrića nafte u blizini smanjen za čak 90% – ovo je uzrokovalo pad populacije oriksa s 450 primjeraka na samo 65. UNESCO je reagirao skinuvši rezervat s liste svjetske baštne.

2. Njemačka dolina rijeke Labe kod Dresdena

Bajkovit pogled na dolinu rijeke i grad koji se proteže između zelenih obala i šuma u pozadini oduševio je turiste i UNESCO. Panoramu su krasili vrhovi palača i crkvi, stari most i parkovi, vile i raskošni vrtovi… Sve zbog čega je ovo područje do 2004. godine proglašeno svjetskom baštinom. Dojam je bio tim impresivniji kad se uzme u obzir činjenica da je Dresden nakon Drugog svjetskog rata podignut iz pepela.

Veselje nije dugo trajalo. Svega pet godina kasnije počela je gradnja novog mosta i široke autoceste koji su narušili okoliš zbog čega je UNESCO odlučio prekrižiti dolinu s popisa. Gradonačelnik Dresdena nije se živcirao, uvjeren kako će stanovnici referendumom dobiti što su htjeli, a turisti će dolaziti bez obzira na UNESCO-ove kategorije.

3. Liverpool: gradnja stadiona narušila je autentičan izgled stare luke

Engleski lučki grad imao je važnu ulogu u vremenima kada se Britansko carstvo širilo morskim putem, a trgovina u gradskoj luci omogućila je da grad prosperira. Sama luka sa svojim skladištima i kanalima služila je kao inspiracija za druge luke u Europi i šire.

Prije deset godina Liverpool je krenuo s gradnjom moderne infrastrukture zbog čega ga je UNESCO premjestio na popis ugrožene baštine. Zakucali su godinu dana kasnije kada su odlučili krenuti s gradnjom novog stadiona za nogometni klub Everton.

Liverpool je tada postao treći svjetski grad koji je izgubio mjesto na popisu zaštićene svjetske baštine. Gradske vlasti tvrdile su kako ne razumiju zašto, a UNESCO je objasnio: gradnjom stadiona grad je izgubio autentičnost i vrijednost koju je imao. Na to su iz Liverpoola uzvratili da su ponosni na svoju povijest, ali da neće sjediti i dozvoliti da grad postane muzej. No, odluka je ostala nepromijenjena.

4. Gruzijska katedrala Bagrati

Tisućljetna „Katedrala smrti Bogorodice“ na brdu smatra se remek djelom srednjovjekovne arhitekture i jedan je od najpoznatijih simbola Gruzije zajedno s obližnjim samostanom Gelati. Dugo je bila vjersko središte gruzijskog kraljevstva i simbol gruzijskog jedinstva, no nažalost stradala je u osmanskih pohodima.

Obnova je počela sredinom 20. stoljeća i još uvijek traje, no mnogi zamjeraju kako obnova ne prati izvorni oblik. Zbog toga je ovo mjesto djelomično izgubilo status UNESCO-ove baštine – naime, samostan Gelati je ostao na popisu, a katedrala je otpala. Kako god bilo, u njoj se danas povremeno održavaju vjerske službe, a za turiste je ona obavezna stanica na putovanju Gruzijom.

/punkufer.dnevnik.hr/